Stravarka

Dobrodošli na moj blog.Ovo je blog posvećen tajanstvenoj Bosni i Hercegovini, njenim čudesnim ljudima i pojavama.


29.09.2008.

Kako se priziva kiša

Kako hodža prizove kišu



U Tešnju uzme hodža - često i svećenici drugih vjera - jednu vreću, u koju svaki mora baciti po jedan kamenčić.Onda se vreća zaveže i u procesiji odnese na ćupriju, gdje se iza učenja kišne dove baci u vodu.U Rogatici skupe 7000 kamenčića, koje hodže između sebe razdijele, kako bi na svaki kamenčić po tri puta proučili suru Ihlas te kišnu dovu.Zatim metnu sve kamenčiće u jednu vreću i polože ih na onakvo mjesto, gdje ne mogu doći u dodir sa nečistim stvarima, naime u bunar, u zemlju ili u džamiju.

U Bosanskoj Kostajnici ide hodža sa više odabranih ljudi na kakvu dublju rijeku, te zagazi zajedno sa njima u vodu, pa uči kišnu dovu, a svi prisutni izgovaraju "Amin!".Ili hodža povede sa sobom djecu u mezarje te im tu zada da uče nešto iz Kurana.Kad završe, svi ustanu na noge, te okrenuvši ruke zemlji, viču "Amin!" a hodža na to uči za to propisanu molitvu.Osim ovakvog načina, hodža ide sa ljudima i djecom na kakv brijeg i tamo im zada, da svaki nešto drugo prouči iz Kurana, razredivši tako da mogu svi u isto vrijeme završiti.Pošto završe, uzme hodža jedan štap u desnu ruku i podbočivši se njime, čita napamet istu molitvu, koja se svakog petka uči u džamiji.Ovaj štap mu služi umjesto mimbera.

U Velikoj Kladuši postoji vjerovanje da će kiša pasti ako se mrtvačka nosila svežu za johu ili vrbu i bace u rijeku, posebno ako ih baci u vodu trudnica.Isto tako, ukoliko dugo ne pada kiša hodža okupi dobre djece (siročadi) pa sa njima ide na najviše brdo u kraju.Tu on uči kišnu dovu a djeca aminuju.
29.09.2008.

Fatimina ruka

Sigurno najpoznatija hamajlija u islamskom svijetu bila je i ostala čuvena Fatimina ruka.O njoj se tvore razne predaje.Jedna od njih kazuje kako je hazreti Fatima zateknuvši muža u nevjeri, sva u tugi, potrešena tim događajem opržila ruku mješajući vruć badem i šećer.Zbog toga simbol njene ruke postao je znakom ljubavi, praštanja i vjernosti ali i simbolom snage, moći i sreće.

Prsti na Fatiminoj ruci predstavljaju svetu porodicu: palac označava samu Fatimu,  kažiprst njenog muža Aliju, srednjak Muhameda a.s. a prstenjak i mali prst Fatimine sinove - Hasana i Huseina.

Istoimeni naziv nosi i jedna pustinjska biljka.Čim se stavi u vodu ona se raširi i dobije oblik ruke.Redovito se potapa u vodu koju će piti porodilja, kako bi joj se olakšao porođaj.

"Ako žena teško rađa, neka se rastrgne tespih i metne u posudu napunjenu vodom.Iza toga neka rodilja ispije vodu iz te posude, pa ako se sretno sa djetetom rastane, neka sveže onim koncem, na kom su zrnca od tespiha bila, pupak djeteta.Vrlo je korisna i hazreti Fatimina ručica.I ona se metne u kakvu posudu napunjenu vodom i pokrije.Poslije nekog vremena pije rodilja vodu iz te posude.Ako se je žilje hazreti Fatimine ručice u vodi raspustilo, to će ona žena sretno roditi i neće umrijeti, a ako se ne raspusti, teško će roditi a može u porodu i umrijeti.

Ako se je žena sa djetetom sretno rastala, treba hazreti Fatiminu ručicu darovati, a daruje se tako da joj se sve žilje omota svilom, zlatnom i srebrenom žicom".

 

 Osim svoje hamajlijske vrijednosti Fatimina ruka služi i za proricanje sudbine takozvanim "otvaranjem".Otvaranje Fatimine ruke uglavnom se čini kako bi otkrio karakter, narav i osobine neke osobe.Napisavši njeno ime slova su se pretvarala u brojeve.Zatim se ti brojevi sabiraju i zbir predstavlja poseban broj te osobe.

Kako bi pronašao tumačenje za taj broj faladžija je gledao dug spisak brojeva pored kojih su naznačene neke osobine ili kvalitete, na primjer:

 

3.Misticizam, kontemplacija, ljubav prema božanskom

15.Ljubav prema lijepom i idealima.

21.Grubost, nasilje, surovost.

36.Dubokoumnost, obdarenost velikim idejama

70.Ljubav prema nauci.

 

 Ako bi čovjek želio da otkrije da li će biti uspješan u nekom poslu, ili da li će pobjediti konkurenta, mora napisati svoje i njegovo ime te brojnu vrijednost svakog slova.Tada treba da sabere svaku grupu brojeva i podijeli svaki zbir sa brojem 9.Potom gleda u numeričku tablicu i broj koji je isti kao i broj dobijen dijeljenjem zbirova brojeva imena brojem 9, kako bi vidio da li će biti uspješniji on ili njegov rival.

29.09.2008.

Sevap i blagoslov

Suprotno od kletve jest blagoslov.Njime se, uglavnom, stare osobe žele odužiti za neku pomoć ili plemeniti čin.Jedan od najčešći blagoslova koji se može čuti u svakodnevnom govoru jeste "Bog ti dao!" ili "Ruke ti se pozlatile!", "Usta ti se pozlatila!", "Sa hajrom svagdje otiš'o i doš'o", "Bog ti dao sve sem lipog dženeta!".Tumačenje zadnjeg blagoslova objasnila mi je baba Alije.Ona kaže da prvi dio blagoslova znači da nekom dragi Allah da sve najbolje ali drugim se kazuje "sem lipog dženeta" pošto ako bi rekao "Bog ti dao lipi dženet" zatvaraš sebi mogućnost, po vjerovanju, da odeš u raj.
Svi blagoslovi temelje se na želji za sretnom budućnosti i životu uopće poput: "Dan ti se pozlatio!", "Dabogda jeo zlatnim kašikama!", "Na paru legao a na dvije se digao!", "Dočekala i bijele pčele".Neka blagosiljanja su vrlo rječita poput ovog "Ne bilo ti zla koliko muha na krilu ponijela!" ili "Sve ti se dvojilo samo ti se zlo jalovilo!".Zanimljivo je spomenuti kako se u bošnjačkoj (magijskoj) svijesti posebno ističe spominjanje svjetleći metala poput zlata ili srebra ili nebeskih tijela - zvijezda, Sunca i Mjeseca u cilju privlačenja ljubavi, dobrih energija, kao u basmama i blagosiljanju.Takav stav vjerovatno proističe iz uvjerenja da na takve predmete i pojave ne može zlo, jer mogu da zaslijepe svako oko, te se treba pozivati na njih u životnim situacijama.Stoga su nastala mnoga blagosiljanja kojima su vični stari didovi i nene: "U zlatne žice udarao!", "Zlatan hodio i zborio!", "Zlatne ti strehe kapale!" i slično.



U narodu se pripovijeda kako je jednom prilikom neki trgovac pošao ranom zorom u grad, u čaršiju.Prolazeći pored mezarja začuh čudan razgovor:

-"Ja ehli kabur" oglasi se neko.

Ne znajući dal se to neko obraća njemu ili nekom drugom zastade da bolje osluhne.U to začuh jedan drugi glas:

-"Danas će nam doći još jedan na komšiluk!"

-"A koji to?" radoznalo će onaj prvi glas.

-"Danas će jedna žena pariti haljine, pa će se opržiti i umrijeti!".

Tad trgovac shvati da to razgovaraju mrtvi i sjeti se da mu je žena jutros, za kahvom, pričala da će cijeli dan pariti haljine, govoreći mu da joj po kome pošalje dva somuna iz grada jer ih neće stići ispeći.Pošto glasovi utihnuše, trgovac se razabra od iznenađenja i straha te sa nekom sumnjom krenu dalje.Došavši u grad kupi on dva somuna i po nekom dječaku posla ih kući.Međutim, sumnja i strah mu ne dadoše mira te on za sat, dva krenu kući.Opet prolazeći kraj mezarja začuh iste glasove:


-"Ja ehli kabur, neće nam ona žena doći na komšiluk!"

-"A kako to?" priupita drugi mrtvački glas.

-"Oštenila se kuja u one žene, pa ju je nahranila.Zbog toga joj je Allah dž.š. oprostio sve grijehe i produžio život!"

Te riječi malo smiriše trgovca ali on žurno nastavi kući.Došavši, ugleda svoju ženu živu i zdravu.

-"Jesi li parila haljine danas?" upita je, na što mu ona odgovori da jest.

-"A jesi li ručala?" nastavi on sa pitanjima.

-"Nisam jer sam imala puno posla" odgovori mu ona.Čuvši to trgovac se zamisli.

-"A gdje su ti somuni?"

Žena iznenađenja njegovim pitanjima odgovori:


-"Eno jednog u dušeku a drugi sam dala kuji jer se oštenila!".Tad trgovac shvati da su mrtvi govorili o njegovoj ženi.



Dobra djela spram ljudi ili životinja su oduvijek kod Boga bila dobrodošla i poželjna jer njima se pojedinac pred višom silom iskupljivao, produžavao svoju sreću i život ali i skupljao poene.Zbog toga su u narodu iskovane mnoge poučne izreke koje jasno daju na znanje da se dobro uvijek vrati dobrim poput: "Podijeli sadaku, produži nafaku!".Milostinja je univerzalni lijek za svakoga.Ona sigurno čuva od zla i uvijek se vrati duplo.Ukoliko nekog boli glava ili loše spava adet je da oko glave "za Suncem", obnese nešto novca i udijeli nekom siromahu.Veli se nek žena koja nema djece dijeli sadaku tokom devet mjeseci pa će joj božijim emerom želja biti uslišena.Od svih sevapa najveći je onaj kada neko upozna dvoje pa se oni zaljube i uzmu.Sevap je toliki kod Boga da taj više, po narodnom vjerovanju, ne mora nikad više ići u džamiju niti klanjati.Upravo stoga veliki je grijeh rastavljati muža od žene i uopšte "paliti" vatru među ljudima tojest zavađavati ih jer su takvi ljudi, po riječima babe Fatime, džehenemski potpalj.Od njih gori paklena vatra.Ko rastavi dvoje zaljubljeni ili supružnike grijeh mu je toliki, kazuju stare glave, da ga ne bi mogao poništiti ni kad bi devet džamija sagradio.

Narodna pjesma kazuje:"Šetala se hazreti Fatima po dženetu i po džehenemu, dženetu je vrata otvorila milu majku nije ugledala.Džehenemu vrata otvorila, majka joj na dnu džehenema, "Šta ćeš tuder moja mila majko?, Ne pitaj me šćeri moja mila, veliki sam grijeh učinila, kalemu sam kalem odlomila pa sam bistru vodu zamutila, zavadila momka i djevojku.Za sve bi mi Allah oprostio samo neće momka i djevojke...".

Grijeh je rušiti stare džamije, kazivala je svojevremeno baba Fatime, s obzirom da je u njima proučeno mnogo molitve.Još je gore građevinski materijal od razrušene džamije upotrebljavati u bilo kakvoj gradnji.Kuća u kojoj ima i kamenčić takvog materijala zatrt će se do lista na zemlji a njeni ukućani pomrijeti ili raseliti se.Svaka svetinja mora ostati takva kakva jest poput iskrivljeni ili izvrnutih nišana.Oni se ne smiju pomjerati, kategorično je naglašavala, jer i to je grijeh a sam grijeh vuče proklestvo.Međutim, vrlo je dobro pored okrnjenog starog nišana zapaliti pet svijeća i pustiti ih da izgore radi božijeg sevapa kao i posjetiti zaboravljene mezare i na njima proučiti Fatihu.Tu se svaki čovjek može lako osevapiti ukoliko šta prouči za dušu rahmetlije, zaključila je na kraju svoje kazivanje.

29.09.2008.

Kletve i proklestva

Kletve su arhaični vid magijske komunikacije sa višom silom, blisko vezane uz narodni život i običaje.Opisane su i opjevane u mnogim narodnim pjesmama i predanjima.U krajiškom narodu se i danas može čuti priča o ocu i sinu koji su ukrali komšijskog bika u namjeri da ga zakolju a meso prodaju.Prije klanja oca uhvati neka sumnja i strah pa posavjetova sina da uzme sa stoga sijena i poreda ga u devet manjih hrpa.Kad ovaj to učini, otac pusti bika da se pogosti.Bik je njušeći svaku od njih došao do pete hrpe i tek tu počeo da jede.Vidjevši to otac reče sinu:
-"Vidiš li, sine, šta je tuđi hakk, za ovo što smo bi ja i ti uradili ispaštali bi nedužni iz naše familije čak do petog koljena!".
Tuđe i oteto uvijek je bilo prokleto te vječiti put u propast kao odgovor na nepravdu svake vrste.Nije dobro da te kune ko u selu, reći će narod, a kamoli neko od koga si se ogriješio.Nekada je u Bosni bio vrlo dobro poznat kletveni obred kada bi povrijeđeni i oštećeni čovjek, sjedeći na pastekiji, poslije klanjanja, kleo udarajući kamen od kamen.Tad bi izgovarao neke od ovih teških kletvi: "Dabogda ti sve otišlo hintu jementu", "Dabogda ne mogao umrijeti dok ne pootvarao sva vrata i prozore", "Dabogda ne mogao umrijeti dok ti ne halalim".Ova zadnja kletva ima svoje jako uporište u Islamskoj tradiciji pošto je poznato da hodža u satu dženaze pita okupljeni narod hoće li mrtvome halaliti jer bez halala ili oprosta duša nema kuda.Narod vjeruje da se čovjek ni sa dušom ne može rastaviti dok mu svako ne halali.I narodna pjesma to svjedoči.Zaova umirući prokune nevjestu Ali-begovicu.Dođe vrijeme da i nevjesta umre, ali se ne može sa dušom rastaviti; s toga zamoli, da je nose u turbe zaovi.

"Kad su bili na domak turbeta.

Iz turbeta sitan avaz dođe:

Prokletinju ne nosite amo,

Dok je dosta ne ubije jada"

Nosili je u goru, gora je nije primila; nosili je u vodu, voda je iz sebe izmetala.Pa opet je donesu zaovi.Čim joj zaova halali, od duše se rastavi.

Posebno se teškom smatra kletva nevine duše pa se često u narodu upozoravalo "Čuvaj se djevojačke kletve!".Čisto djevojačko srce moglo je i može prokleti nevjernog momka jer je prožeta emotivnim nabojem.O tome kazuje narodna pjesma:

-"Od jada ga glava zabolila, Na srdašcu i umrit hoće.Kad je bilo oko pola dana, Svit prominu Šećer-Salih-aga"

Njegov grijeh je težak, pretežak za ovaj svijet pa on trpi i na onom.Ucviljena majka ide na mezar svome sinu pa ga pita:

-"Drago dite Šećer-Salih-aga je li tebi crna zemlja teška? Je l' ti obično u mubareć zemlji? Jesu li ti šimšir daske teške?, Je l' se zemlja u oči nasula?"

Iz mezara sin odgovara:" O, Boga mi, moja mila majko, nije meni crna zemlja teška, Jest obično u mubareć zemlji.Nisu meni šimšir daske teške, Nije mi se zemlja u oči nasula, Teške su mi moje drage suze!".



Jedna od najpoznatijih je kletva roditelja, usprkos velikoj ljubavi koju gaje prema svome djetetu.Često se može čuti "Aj ćeri, dabogda ti sve u pepelu bilo!" ili "Dabogda ti, sine, dočekao na svojoj djeci!" kao reakcija na dječiji neposluh.Navodno, očeva kletva je devet puta jača od materine jer, kaže se u narodu, otac kad kune čini to sa srca a majka ne.Posebno je griješno, smatra se, klesti djecu koja nose imena navedena u Kuranu poput Muhamed, Alija, Ibrahim, Fatima, Hava...

Dosta puta zna se čuti u narodu kako majka već u stomaku nesvjesno prokune dijete koje je željela pobaciti.Kletva se lako prima i na ono dijete čiji je porod bio mučan i težak.Stare Bošnjakinje kažu "Dovoljan je samo jedan malo jači majčin uzdah na to dijete i kletva je učinjena!".Od drugih, najlakše uklete prosjak ako se potjera sa ulaznih vrata.U pamćenju mi se urezala ispovijest stare, siromašne starice a inače majčine prijateljice.Još dok je bila dijete, pričala je, njen otac je ljutito otjerao sa vrata staru prosjakinju koja mu je odlazeći rekla: "Dabogda i tvoja djeca ovako k'o ja hodala!".Njena kletva se mnogo godina kasnije zaista i ispunila pošto su sva djeca, njena braća i sestre, imale nesretne živote završavajući ih u teškoj bijedi i ludilu.Izuzev prosjaka lako može uklesti siroče -treba se paziti njegove suze- osoba koja je gorjela u požaru, bolesnik koji se "crvao" u ranama te osoba koju je ujela zmija.Kletva je prenosiva i na druge načine, po vjerovanju iz Cazinske krajine, ukoliko neko zamahne nožem prema nekom, pa makar i u šali, na njega će prijeći svi grijesi te osobe, prema kojoj je zamahnuo.

Kletve se mogu podijeliti u dvije skupine - individualne i kolektivne.Protekli rat učinio je mnoga proklestva na ovim našim prostorima - uklela je majčina suza, uklelo je mučenje nevinih, proklela je bol nemoćnih, silovani, unakazivanih.I rušenje svetih objekata u kojima je "palo" mnogo molitvi i dovi bez sumnje donijet će svojim rušiteljima kaznu - grijeh u potomstvu.Jer kletva traje devet koljena, nekoliko vijekova, i nema te riječi, molitve ili djela koja je može poništiti.To je zakon karme - ako radiš loše, očekuj još lošije!.Može se čak konstatovati da je kletva vid pravne norme, nezaustavljive i nepobjedive.Ne kaže se uzalud u Bosni "Ni Bogu sila nije mila!".Čim se zgriješi aktivira se takozvani "kod proklestva" čije pogubno djelovanje kroz potomstvo ne prestaje dok Božija vaga pravde ne prevagne na dobro.U tom iskupljenju najviše pate djeca a sa njima i roditelji jer kako to kaže baba Fatime "Nema veće kazne od gledanja patnje svoje djece!".Upravo zato ima ljudi koji su od rođenja nesretni, bez obzira na njihov status, obrazovanje, ljepotu.Ljudi su podložni tome još iz onih rajskih, dženetskih dana kada su Adem i Hava (Adam i Eva) zbog svog grijeha izbačeni, proklevši cijeli ljudski rod.



"Kletvom možeš čovjeka pretvoriti u svakojako tijelo: u konja, mačku, slamku, travku, kamen i slično.Ima puno priča, gdje su roditelji svome djetetu rekli: "Šejtan te odnio!" i odmah ga je ispred njihovi očiju nestalo"

28.09.2008.

Istihara

Istihara je molitva kojom hodže ali i neke žene izazivaju kod sebe snoviđenje radi otkrivanja nečije sudbine ili rješenja problema.Nekolicina bosanskih hodža-iscjelitelja, koji strogo poštuju zadane principe, praktikuju ovaj obred "klanjanja istihare" koji podstiče predskazivanje sudbine.Uzgred rečeno, u graničnoj psihologiji se takvi snovi nazivaju prekognitivnim.

 Istihara se klanja tačno u ponoć.Većinom, u današnje vrijeme, ovaj obred prakticiraju starije žene i po želji onih koje zanima neki određeni problem.U toku rata, usljed nestanka neke osobe istihara se klanjala kako bi se utvrdilo da li je živa ili ne.Dosta puta je snoviđenje satkano od simbola ili nekog prizora, na primjer, klanjač vidi metalnu olupinu sa rešetkom što znači da je nestala osoba živa ali i zatočena.Ukoliko se istihara klanja za teškog bolesnika san može biti u više oblika poput iskopanog mezara što ukazuje na njegovu skoru smrt.Međutim, pokaže li se u snu slika bolesnika kako hoda ili se smije, ili obavlja neku drugu svakodnevnu radnju, znamen je to sigurnog ozdravljenja.

Kada neka osoba dođe kod hodže koji klanja istiharu i koji se pročuo sa svojim sposobnostima sa molbom da mu kaže šta ga očekuje u budućnosti ili da mu pomogne rješiti neki problem ovaj će mu prvo zatražiti neki lični predmet koji će poslije klanjanja istihare staviti sebi pod jastuk.Nakon jacije hodža ili neka druga osoba upućena u te tajne klanja dva rejkjata...Kada završi molitvu "klanjač istihare" odlazi na spavanje.Liježe na desnu stranu licem okrenut prema jugoistoku i uči molitve ili pominje ime Božije sve dok ne utone u san.U toku noći sanja upravo ono što je bio cilj ovog obreda.Inače, proricanje budućnosti prema Islamu je strogo zabranjeno izuzev obreda klanjanja istihare.

Jedna od najpoznatijih vidovnjakinja Bosne osamdesetih godina prošlog vijeka bila je svakako Vidovita Semiza iz Miljevine pokraj Foče.Cijelo to malo rudarsko mjesto postalo je poznato upravo zahvaljujući njoj.Ona je u jednom intervju otkrila detalje o sebi i svojoj sposobnosti. -"Još dok sam bila mlada primjetila sam tu neku silu u sebi koja mi je pomagala da vidim stvari koje se očima ne mogu vidjeti.Nisam to iz knjiga učila, niti me je ko drugi učio.Ako nekome trebam da "vidim" budućnost i ako to nije moguće odmah, zbog težine, onda klanjam istiharu.To radim uoči utorka i petka u kasne sate.Klanjam četiri rejkjata pa onda dva rejkjata.Poslije toga legnem da spavam.Tada mi se u snu najčešće javlja brat, koji je davno poginuo, i kaže mi šta očekuje nekog čovjeka".

Pored Vidovite Semize u prošlom vijeku bila je jako poznata i cjenjena iscjeliteljka Uma Huskić iz Cerovca kod Tešnja.Pripovijedala je kako je rodila čak devetnestero djece -"Kada sam uz oni rat prije šezdeset godina rodila Redžu i jos jedno žensko napolju cjelac (snijeg) do pasa.Ponijeli me pa me vratiše kući u Pribinicu kod Teslića.Ležim na sećiji kad u kući hlepi čovjek sa ahmedijom.Pod desnom rukom knjige, a uz lijevu, žena do plafona visoka.On me pomilova a ona poljubi.Led Božiji usne.Bi to Ajvaz Dedo (najpoznatiji bošnjacki svetac).Dade mi knjige i reče da ih tu ne smijem otvoriti.Moram sa njima ići odatle jer, reče, tu je puno pravoslavnih a i ovo muslimana što ima nisu ti dost.Tako se pokupim i dođem ovdje kod Tešnja".Kazuje kako uoči petka klanja istiharu i onda zaspi.Probudi se najprije na Kabi a onda na Ajvatovici kod Dedine pećine na Pruscu.
-"Tako svaki put uoči petka.I Ajvaz Dedo mi kaže šta mi je činiti.Osim mene još je osam evlija (najmudrijih ljudi) kod Ajvaz Dede".
U "knjigama" ona vidi od čega je bolest a onda je liječi travama, čajevima i melemima i vodom sa Ajvatovice.U svojevrsnom transu četvrtkom uveče Uma je "lebdila" tamo gdje se lijevi i melemi spravljaju.Poslije ih daje oboljelima.Nikada, govorila je, nije pogriješila.Liječi sve vjere, naglašavala je, sve su to Božija bića.

28.09.2008.

Amina Minela

Rođena Beograđanka, sa skoro aristokratskim porodičnim pedigreom, Natalija E.(34), svojom udajom za novosadskog poljoprivrednika Jovana prije šest godina, šokirala je mnoge.Njena porodica, rodbina i prijatelji bili su zatečeni njenom odlukom.A njoj je bilo svejedno šta oni misle, samo je željela bit sa njim.

 

Otišla sam u posjetu svojoj prijateljici u Novi Sad, srela ga, zaljubila se i odlučila ostati sa njim.Bila je to ljubav na prvi pogled, a moja udaja, izazvala je kontraverze i neviđeni šok u porodici i među rodbinom i prijateljima.Bilo je očekivano da se udam za nekog bogatijeg a ne za običnog stočara.Ipak, bez imalo predrasuda upustila sam se u svoju ličnu avanturu i do dana današnjeg nisam se pokajala – priča Natalija.

 

Ipak, njenu sreću prijetila je da pokvari nemogućnost da zatrudni.Boljelo ju je što svom voljenom suprugu ne može podariti nasljednika, a još više su je boljeli prijekorni pogledi Jovanovih roditelja.

Ti si gradska dama.Namjerno ne želiš da zatrudniš.Nećeš da imamo nasljednike – govorili su mi.

 

To naravno nije bilo tačno.Ja jednostavno nisam uspjevala ostati u drugom stanju.Oni to nisu razumijeli.Čula sam iza leđa priču Jovanove tetke kako sam jalovuša, kako sam možda imala gomilu abortusa i buran život i šta sve ne, pa ne mogu zatrudnijeti.Svaku njihovu riječ sam oplakivala danima.Sve sam to izdržala zahvaljujući Jovanovoj nesebičnoj ljubavi i podršci.On je uvijek bio uz mene.

 

Dogovorili smo i prvi zajednički odlazak doktoru.Naši nalazi su bili uredni.Nikakvih anomalija, bili smo savršeno zdravi oboje.To mi je teže palo nego da su mi rekli da imam kakvu bolest – prisjeća se, ne tako davno proživljenih muka i patnji Natalija.

 

U razočarenju je Natalija provela punih pet godina braka, a početkom šeste godine, na poziv stare prijateljice sa fakulteta, zajedno sa suprugom zaputila se u Bosnu.Odlučila je da potraži pomoć alternativaca.

-Iako sam obišla skoro cijeli svijet, bila je to moja prva posjeta Bosni.Odsjeli smo kod prijateljice koja je bila skoro do u tančine upoznata sa mojom situacijom.Na njen prijedlog posjetila sam tuzlansku iscjeliteljicu Aminu Minelu.

 

-Moraš znati da je samo Bog taj koji stvara i daje život, kao i sve ostalo oko nas.Ako njegova želja bude da ti postaneš majka, to ćeš i postati, a ja ću ti samo očistiti put – bile su riječi kojima je Amina Minela davala nadu nesretnoj ženi.Nakon devet završenih seansi i učenja iz Kurana, Natalija se smirenija sa suprugom vratila u Novi Sad.

 

-Imala sam predosjećaj da će sve biti uredu, jer sam primjetila neke reakcije za vrijeme održanih seansi.Amina Minela mi je rekla da je kod mene riječ o crnoj magiji koju je ona uspješno otklonila.U to sam se naravno uvjerila devet mjeseci poslije, kad sam rodila zdravog i predivnog dječačića.Mislim da u široj okolini nema ponosnije i sretnije majke od mene.Suprug i ja planiramo imati još djece.U Tuzli smo stekli doživotnog prijatelja – presretna je Natalija.

 

 

Amina Minela se bavi:

Bioenergija, učenje i liječenje Kuranom, pronalaženje sihira tespihom, otklanjanje svih vrsta crne magije, izrada hamajlija (lične, kućne, porodične).

28.09.2008.

Narodna vjerovanja iz Gračanice

Ako kvočka neće nakvocati, treba joj u gnijezdo staviti kućicu od puža ili joj dati sa čanka nastruganog tijesta,
- Kad se oždrijebi kobila, na vrat ždrjebeta stavlja se probušena drvena kašika radi uroka,
- Kad se žena porodi, prvi puta dijete će zadojiti iz desne dojke - da bi dijete bilo dešnjak,
- Ako u kuću na Prozuk dođe muško, u toj kući će sve što se rodi tokom godine biti muškog spola, a ako dođe žensko - ženskog.
- Na dan Prozuka, kokoši treba hraniti u krošnjama (za nošenje sijena na leđima) da bi bile bolje nosilje,
- Uoči Jurijeva stoku treba provesti između vatre radi uroka i ujeda zmija,
- Smrekovinu treba stavljati u kuću radi more,
- Djetetu ne treba sjeći nokte dok ne namiri godinu dana života, već mu ručicu ili nožicu stavljati u tek samljeveno brašno i nokti će sami otpasti,
- Za prve novce koji padnu na čelo, djetetu treba zapisati kod hodže radi uroka i ta se suma novca ne smije ni povećati ni umanjiti,
- Nakon prvog šišanja djeteta, kosa se nosila u džamiju,
- Hrana koja ostane iza mladenaca poslije svadbe zakopavala se u zemlju jer se vjerovalo da mladenci neće dobro i složno živjeti ako tu hranu pojedu psi ili mačke,
- Ako dijete dobije djetinju (vrsta epilepsije), ne smije ga se prihvatiti ni majka ni otac, a običavalo mu se iznad glave rascijepiti rašak (motalica za niti),
- Pri udaji, na putu od roditeljske do mladoženjine kuće, ako bi se prelazila voda, mlada je morala bacati peškir,
- Da bi se zaustavio led (grad), na izvrnuti sadžak (željezni tronožac) sa ognjišta stavljala bi se kašika soli ili bi najmlađe dijete pojelo pokoji komad leda (gradnih kuglica),
- Ako bi zapuhali jaki vjetrovi uzimao bi se komad kurbanskog roga i bacao u vatru. (kurban, bravče ili goveče koje muslimani kolju na Kurban-bajram).

Ne valja trudnici…

- Ne valja trudnici ubiti zmiju  djetetu će smrdjeti usta,
- Ne valja trudnici gledati u otvoreni plamen - beba će imati crveno lice,
- Ne valja trudnici jesti ribu - bit će nemirno dijete,
- Ne valja trudnici sjediti na pratljači - rodit će nakaradu,
- Ne valja trudnici prelaziti preko loze ili konopca - ugušit će se beba u porodu,
- Ne valja trudnici vraćati se - imat će težak porod,
- Ne valja trudnici perutati živinu - dijete će imati kožnu bolest,
- Ne valja trudnici jesti načeto voće - dijete će biti krastavo,
- Ne valja trudnici nositi u krilu jaja - dijete bude slinavo,
- Ne valja trudnici dolijevati vodu na vodu - dijete će dobiti dječju kilu,
- Ne valja trudnici prelaziti preko noža - dijete ce imati zečju usnu (rasječenu usnu),
- Ne valja trudnici jesti buljke (kokošiji želudac), dijete će imati velike usne,
- Ne valja trudnici da sjedi na pragu - bit će težak porod,
- Ne valja trudnici jesti orahe - dijete će imati lišajeve,
- Ne valja trudnici gledati mrtvaca - dijete će biti žuto.
- Ne valja da mačka prođe trudnici između nogu - bit će dijete dlakavo.

- Ne valja uoči Jurijeva  sa njiva ništa nositi kući - zmije dolaze kući tokom godine,
- Ne spavaj na Jurijev - tokom godine bit ćeš dremovan i mrzovoljan,
- Ne valja četvrtkom saditi povrće - uništit će ga crvi,
- Ne valja bebu ostaviti bez makaza ili noža pod jastukom - zamijenit će je vile,
- Ne valja milovati umornu djecu - pomrijet će od uroka,
- Ne valja da napolju prenoći bebina odjeća - dijete ce dobiti „vrisak“,
- Ne valja jesti pred trudnicom - dobit ćeš ječmenjak na oko,
- Ne valja noću sjeći nokte i bacati ih bilo gdje -skupljat ćeš ih na Ahiretu (na onom svijetu),
- Ne valja petkom prati odjeću - umrijet će starješina,
- Ne valja mlijeko da kipi - kvari se kvalitet mlijeka,
- Ne valja odjeću prati pratljačom petkom i utorkom -udaraju gromovi,
- Ne valja prati odjeću kad su „kresoviť - cijepa se odjeća,
- Na valja se vjenčati između dva Bajrama - život u braku neće biti dobar i skladan,
- Ne valja se kupati između akšama i jacije - može se nagrajisati, (nagaziti na ogramu; nastradati)
- Ne valja da posuda s vodom prenoći nepokrivena - šejtani pljuju i peru noge u njoj,
- Ne valja se preoblačiti pred sijanje graha - opada cvijet,
- Ne valja poslije večere istresati peškire sa sinije - šejtani dolaze i jedu mrve,
- Ne vala mijenjati zaručnički prsten, poremeti se život,
- Ne valja da preko mejita (mrtvaca) pređe mačka - stvorit će se vampir,
- Ne valja da ti mačka presiječe put - nešto će ti se podrepiti (doći će do nesreće),
- Ne valja ubijenu zmiju dizati iznad koljena - bole noge,
- Ne valja noću bez glavnjeť (žeravice) prilaziti vodi - mogu te odvesti vile,
- Ne obuvaj prvo lijevu nogu - napustit će te sreća,
- Ne valja mijenjati motiku - bole leda,
- Ne daji srp iz ruke u ruku - posjeći ćeš se,
- Ne otvaraj kuću bez bismilleta - šejtani čekaju na vratima,
- Ne valja utorkom nositi vatru iz komšiluka na ožegu - vrane nose piliće,
- Ne valja zadržati zaruku (zaručnički prsten i sl.)  - nećeš imati sreće,
- Ne valja nasaditi kvočku kad cvjetaju lipe - bit će pilići bolesni,
- Ne valja u gostima sjeći nokte - bude svađe u kući,
- Ne valja muško dijete tući oklagijom - napuštat će ga žene,
- Ne valja ženi sjediti na vreći - rodit će puno djece,
- Ne valja dijete pokrivati odjećom roditelja - dobit će epilepsiju,
- Nek dijete ne spava između roditelja - nagraisat će,
- Ne valja dijeliti kurbansko meso prije nego što ga okusi onaj čiji je kurban - neće biti kabul (od boga primljen),
- Ne valja ustati na lijevu stranu - tog dana nema sreće,
- Ne zahvaljuj davaocu sadnica cvijeća - neće se omladiti,
- Ne valja djecu prenositi preko vode bez šibice - dobit će dizenteriju,
- Ne valja sipati kahvu preko ruke - bolit će stomak,
- Ne valja ženama prolaziti ispred zaprege - bit će nesreće,
- Ne pitaj lovca kuda ide - neće imati ulova,
- Ne ogledaj se noću - nagrajisat ćeš,
- Ne valja se noću češljati -
 navući ćeš neku nesreću,
- Ne valja ljusku od oraha bacati u vatru - bit će galame u kući,
- Ne valja ljusku od jajeta bacati u vatru - neće se leći živina,
- Ne valja jaja za leženje davati drugom - neće se izleći pilići,
- Ne valja se vraćati ako te nešto naglo prepadne - oboljet ćeš.
- Ne valja noću ići na drvenjak (mjesto u dvorištu gdje se sijeku drva) - nagrajisat ćeš,
- Ne valja sanjati bistru vodu - ožalostit ćeš,
- Ne valja sanjati zmije - imat ćeš dosta neprijatelja,
- Ne valja sanjati orahe - bit će galame u kući,
- Ne valja dojiti dijete dok grmi - udaraju gromovi,
- Ne obaraj četvrtkom drvo za građu - nagrizat će ga crvi,
- Ne motaj konac na klupko prema sebi - navući ćeš nesreću,
- Ne valja kvočku nasaditi uveče - izlegu se samo pijetlovi,
- Ne valja spavati s novcem pri sebi - nagrajisat ćeš,
- Ne valja porodilji tokom četeresnice (40 dana poslije poroda) izlaziti napolje poslije zalaska sunca - može poludjeti,
- Ne valja se penjati necistoj ženi na kalemljeno drvo - uvehnut će,
- Ne valja obarat (sjeći) kalemljeno drvo - umiru djeca,
- Ne spavaj pod orahom - izludit ćeš,
- Ne valja sjeći drva u akšam - bole zubi,

 

28.09.2008.

Hadžinicina strava

 

U Turskoj nazar ili urok liječi se, između ostalog i strah, salivanjem olova (kuršun dokmek) ili u krajnjem slučaju voska pa se sa sigurnošću može utvrditi otkud potječe poznato bošnjačko salivanje strave/strahe.Ova metoda anuliranja kem goza ili urokljivih očiju i danas je jako rasprostranjena u praksi turskog naroda.

Urečenom se topi komadić olova na žeravici ognjišta i u međuvremenu prouče se sure Ihlas, Falaq i Nas.Zatim se salijeva u posudu sa vodom tojest postupak je gotovo identičan salivanju strahe.Međutim, za razliku od bosanskog pravila da se urečeni pokrije crvenom krpom kod Turaka je u pitanju obično šarena tkanina.Ocakli kadin ili stravarka u ruci drži veliku tepsiju i u njoj jednu manju sa vodom, oko male tepsije stavi se nož, soli i komad kruha.Poneki iscjelitelji okruže štapom oko bolesnika čineči krug.Prvo olovo se saliva nad glavom, drugo nad stomakom i treće iznad nogu.

Vodom se urečeni umije uz basmu:“Kem goz ćatlasin, nazar eden patlasin“, a ostatak, voda i olovo, prospu se na četiri strane svijeta.

 

Bosanske stravarke

 

U travničkoj Potur mahali, ali u cijeloj srednjoj Bosni, mnogi znaju za Hadžincu koja salijeva stravu.Ovim obredom se počela baviti prije dvadeset godina, kada je jedan mladić iz Ahmića pokušao da izvrši samoubistvo.Bio je na trećoj godini fakulteta, i otac ga je našao kako se pokušava objesiti.Odveo ga je k hodži koji mu je preporučio salijevanje strahe.Ali, uslov je bio da žena koja će mu saliti stravu nije sa njim u srodstvu, da je udata i da nema djece te da je obavila hadž.Dali su se u potragu za ženom koja bi odgovarala opisu.Tada je Hadžinica stanovala u Busovači, i preporučeno joj je da ona nesretnom mladiću salije stravu.Stari efendija Ganić joj je dao izun, dozvolu za salijevanje strave, i uz njegovu asistenciju, ona ga je izlječila.

-Jadnik, bio je lijep momak, ali nešto ga je mučilo.U ovom ratu je poginuo braneći kuću, džaba, nije mu bilo suđeno.Poslije toga, doveli su mi neku curicu, i tako sam počela salijevat stravu narodu.Čulo se za mene i kada sam se preselila u Travnik, i od tada gotovo svaki dan mi neko dođe, a nekada ih bude i više, pa moram vraćati ljude - priča Hadžinica.

-Nije ovo nikakva gatka, ovo je korisno, ali ima ljudi koji misle drugačije, pa ne bi voljela da se piše kako se zovem.Ne bi voljela ni zbog ostale familije, znaš kako ti je to - pojašnjava.Kaže da joj dolaze ljudi odsvakud, iz cijele srednje Bosne, Zenice, pa i Sarajeva.Svako dođe sa svojom pričom i sa svojom nevoljom.Od radnika, pa do doktora, političara i pjevača.Adet je sa se salijevanje strave mora naplatiti.Neko da nešto novca, neko donese poklon, ali da bi sve bilo potpuno, mora se dati nagrada.Zato stravu ne mogu salijevati bliži srodnici koji žive u istoj kući.Iako je uvriježeno da se ovom starom magijskom vještinom bave samo žene, stravu mogu salijevati i muškarci, ali kažu da nije zgodno da muškarac salije ženi stravu.Hadžinica ne zna koliko je star običaj ni odakle potječe.Zna samo da se ovim bave i žene u Makedoniji.

-Niko ne zna koliko je star ovaj običaj.Meni je žao što izumire, nema mladih žena koja bi htjele učiti, a i malo je oni koje bi to mogle - kaže Hadžinica i pojašnjava predispozicije koje su veoma stroge: onaj ko je već iskusan u salijevanju, učeniku daje izun, odnosno dozvolu.Žena mora biti pobožna, pokrivena i bilo bi poželjno da je obrazovana, posebno u islamskom duhu.Ne mora biti obavljen Hadž, ali kako kaže Hadžinca, nije zgoreg.

Ostaje učenje same procedure obavljanja obreda.Mada je obred standarniziran, ipak je od saljevača do saljevača drugačije:

-Strava je najbolja za otklanjanja straha, rastresenosti i ružnih snova.Neke žene tvrde da otkriva i sihire, ali kod mene nije tako.Kada vidim da je teži slučaj, pokušam sa devet salijevanje, a ako ni tada ne pomogne, pošaljem ljude hodži da im napravi neki zapis.Stravu treba saliti bar jednom godišnje, da se otklone strahovi i loša volja.Ja sebi salijem tri puta i pomogne mi.

Hadžinica tvrdi da strava nije falanje, iako je Islamska zajednica ne priznaje i u osnovi joj se protivi.Ne predviđa sudbinu, ne skida sihire, ali je zato, tvrde oni koji se ovim bave, efikasna u otklanjanju svih pomenutih problema.I oni kojima je strava salijevana, uglavnom složit će se sa tim.Osnovni element pri salijevanju strave je komad olova, na koji se prije početka obreda prouči Iman dova i određene sure.Od ostalih instrumenata, tu su kašika i posuda sa vodom.Komad olova stavi se u kašiku i rastopi u vatri.Onaj kome se strava salijeva sjedne pored peći a glavu mu se pokrije crvenom čohom.U međuvremenu, olovo se istopilo, i počinje se sa samim obredom.Olovo se baca u hladnu vodu i to nad glavom, rukama i nogama.Ritual se ponavlja tri puta, koliko puta se istopljeni metal baca u vodu.Poslije svakog od tri salijevanja, olovo se pogleda, jer kada u tečnom stanju padne u hladnu vodu poprima poseban oblik.Tad se gledaju figure i tumači se koji je razlog straha.S prvog salijevanja, na glavu, uglavnom se otkrije razlog straha.Olovo poprimi oblik čovjeka, žene ili neke životinje.

-Dođu mi žene i ne znaju da se ustvari boje svoga muža.Ja to odmah otkrijem i kažem joj "tebe je tvoga muža strah".Naravno, nađem ja nekad i da se muž boji žene.Za uklanjanje straha najvažnije je otkriti uzrok - pojašnjava Hadžinica.

MNOGO IGLICA, NE VALJA!

I doista, olovo prosuto u vodu poprimilo je oblik ljudske figure, što čak i svaki laik može primjetiti.Dio olova se raspe po čitavoj posudi i što se više raspe, to je bolje.

-To je nafaka.Mašalah, meni se dobro rasulo, nafakali je.Ne valja kad se ništa ne raspe.

Tada obred već postaje zanimljiv.Prostorija se ispuni dimom i sve djeluje nekako još mističnije.Poslije salijevanja na glavu, isto olovo se ponovo rastopi i onda salijeva na prsa.Tu se otkrije koliko je jak negativni uticaj.Figura je sada drugačija.U sredini se izdvoji komadić koji predstavlja srce, a oko njega su iglice.

-Kada je puno iglica, onda ne valja.To znači da tu ima puno lošeg.Evo kod mene ih ima, ali ih je hvala Bogu, vrlo malo - govori nam, pokazujući oblike na komadu olova.

Strah se konačno otklanja salijevanjem na noge.Obred još nije završen.Olovo se prikupi i zamota u papir, a voda iz posude se procijedi.Dio neprocjeđene vode koristi se za davanje abdesta tako što se umije lice, i to najprije desna strana, sredina, pa lijeva strana, potom obje ruke i noge.Abdest daje onaj koji salijeva, a on sam uzme abdest prije salijevanja strave.Ostatak od te neprocjeđene vode se prospe uz mladu voćku ili pokraj puta, ali se nikako ne smije sipati u wc šolju ili sudoper.Dio od procjeđene vode se popije odmah i to u tri gutljaja sa kašike, a ono malo vode što ostane na kašici prebaci se preko glave.Dio se prospe iza vrata i tada onaj kome je salivana strava mora izaći na vrata i pogledati u nebo.Time je salijevanje završeno.Olovo se baci u rijeku, a ostatak procijeđene vode pije se još nekoliko dana.Kada se sve ovo ispoštuje svi strahovi nestaju, nema više loših snova, a onaj kome je strava salivena, osjeća veliko olakšanje.

28.09.2008.

Nana Lutvija

 

Kada se već zadjevojčila, pred svoj šesnaesti rođendan, Lutvija Babajić je na livadi gdje je čuvala blago doživjela susret koji joj je odredio život.Pohodila ju je nepoznata, potpuno prekrivena žena, i upitala da li je ona rođena uoči svete noći muslimana.Od tad pa do danas za nju se zna ne samo na prostorima Balkana, veći u Zapadnoj Europi, jer uz pomoć časnog Kurana pomaže i liječi bolesne i unesrećene, ljude koji su pod utjecajem crne magije, a posebno se ponosi što se uspješno bori protiv strašnog zla današnjice - narkomanije.O iskustvu sa početka priče Lutvija Babajić, poznatija kao Bulhanuma, kaže da nije osjećala strah, a svega što je usljedilo i sada se živo sjeća.

-Tačno u noći mog rođenja, na moj šesnaesti rođendan, ponovo je došla ona nepoznata žena, sva u zelenom, i pozvala me da pođem sa njom.Išle smo nekim stazama, potom dugim hodnikom do dženetske doline gdje smo susrele žene raspuštenih, zlatnih kosa.Zamolila sam da me uči dobru, a hanuma u zelenom koja mi je rekla da je hazreti Fatima, kazala mi je kako sam zbog dobra tu i da me ona treba uputiti u tajne liječenja uz pomoć vjere.Dok je to govorila, oko nas je počela užasna oluja, a iz neba je nešto crno išlo prema meni.Rekla mi je da ispružim ruke, i na njih mi je sa neba data sveta knjiga Kuran.

Kroz dva dana žena u zelenom ponovo je došla noseći na rukama Bulhanuminog prvog pacijenta - dijete koje je bilo pod uticajem crne magije, uvrnutih usta i zrikavog pogleda.U sobi je bila i njena nena koja je ohrabrila unuku da prihvati Božiji dar i umjesto nje nastavi pomagati ljudima, kako se to u njihovoj porodici radilo više od dva vijeka.Lutvija je potom uzela dijete u naručje i dugo ga gledala učeći dove, i ono je kao probuđeno iz dubokog sna progovorilo: "Daj mi, teta, vode", a onda je ustalo - zdravo.Žena u zelenom je nestala.

Od tada Lutvija pruža pomoć svim ljudima u nevolji, bez obzira na vjeru i naciju, učeći iz časnog Kurana.

-Vidite, postoje tri vrste crne magije, a najjača je romska koja se najteže skida i koja uzrokuje i najteža oboljenja: ludilo i rastrojstvo, kaže na kraju Lutvija i dodaje da se lako prepoznaju simptomi osobe koja je pod dejstvom zla ili crne magije.Takve osobe uglavnom imaju probleme sa želucem, guše se, često plaču bez razloga, rastrojene su, sklone svađama, ništa im ne ide od ruke, a sklone su i porocima koji ih vode ka samouništenju

28.09.2008.

Stravarka Emira

 

Na samoj periferiji Sarajeva živi priča o ženi, stravarki Emiri Ejubović, koja kako to mnogi kazuju, može i zna mnogo više od drugih.Sam susret sa Emirom otkriva nam da, začuđujuće za ovu branšu, pred sobom imamo obrazovanog i veoma inteligentnog sugovornika.Teško ćete je moći zbuniti postavljajući i najteža pitanja: na sva smireno i tiho odgovara i predstavlja osobu koja zna šta hoće.Na samom početku razgovora ističe da voli puno čitati i da sama ponešto zna napisati za svoju dušu.

-Gospođo Emira, kako ste ušli u svijet alternativne medicine?

-Sa svojih pet godina rekla sam mojoj majci da će moj dedo a njen otac razboljeti.Majka me je začuđeno pogledala i rekla da iz svoje dječije glave izbrišem gluposti.Međutim, kroz nedjelju dana moj se dedo teško razbolio, majka se sjetila mojih riječi i sve to ispričala nani.Odveli su me do jednog našeg hodže koji je rekao da imam Božji dar da pomažem i liječim ljude i da mogu predvidjeti događaje u bliskoj budućnosti.Dok sam išla u školu pomagala sam duhovnim iscjeljivanjem uz salijevanje strave samo najbližim, da bi po završetku srednje škole to prihvatila kao svoj životni, od Boga namjenjen poziv, i počela pomagati ljudima! - ističe stravarka Emira.

 

Ako za nju pitate raju po Sarajevu, jedni će vam reći da je vidovnjakinja, drugi da je parapsiholog, treći psihoterapeut, a četvrti samo dati adresu gdje stanuje i uputiti vas prema Teheranskom trgu u naselju Neđarići.Uz osmijeh na licu teta Emira, kako je zovu njeni pacijenti, komentarisanje svojih sugrađana o svom zanimanju svodi na svoje slabo pojavljivanje u medijima, jer reče da nije osoba koja pati za parama i bježi od reklama.

-Moja kuća je skromna i čestita i ne potcjenjujem ljude.Stoga se o meni malo zna u novinarskim krugovima, ali u narodu dosta.Što se tiče zanimanja, ja e uz duhovno iscjelivanje teških bolesti, bavim i salijevanjem strava, pošto se bez tog tretman iscjeljenja crne magije iz tijela čovjeka ne može uspješno raditi.Pri pucketanju olova na žeravici, koju kasnije gasim golim rukama, izlazi strah iz duše oboljelog i već se tada počinje uspostavljati ravnoteža u organizmu.Dušo draga, ovaj posao radim već trideset i kusur godina i nikada se nisam pokajala što sam krenula ovim putem! - govori ona.

-Uz salijevanje strave, precizirajte nam, šta vi i uz pomoć čega tačno liječite?

-Uz pomoć svete knjige Kuran duhovnim putem liječim bolesti poput psihosomatskih poremećaja, nervne probleme, zatim teške i iscrpljujuće bolesti poput migrena, jakih glavobolja, nesanice, padavice, psorijaze sve do steriliteta i postratnog sindroma.Otklanjam zle stvari nanesene čovjeku podmetanjem sihira, uroka ili crne magije.Uz Božiju pomoć sastavljam rastavljene, vraćam ljubav, mir i slogu u porodične domove, pomažem da firma dobro radi i da se od konkurencije nabačena crna magija "osuši".Ističem da ne pravim nikakve zapise i hamajlije, već se striktno držim Božijih uputa o liječenju bolesnih i nesretnih! - riječi su Emirine.

Emira kaže da su joj česti gosti i političari iz svih stranaka, a kako su pod velikim pritiskom često zažele da im Emira prouči i dove za otklanjanje stresnog stanja.Dolaze i estradni umjetnici, ali ne zbog karijere, nego zbog ljubavnih i bračnih problema.Tu su i privrednici, sportisti, ali i običan narod.I svima treba isto - pomoć, koju ona, kako kaže, pruža bez obzira na vjeru i naciju, jer na ma kojem se jeziku molio - Bog je jedan!

28.09.2008.

Nana Mujesira

 

Rijetko se neko iz svijeta alternativne medicine , a posebno njene grane-duhovne medicine, može pohvaliti da uspješno radi čak četiri decenije, kao nana Mujesira Imširović koja je rođena u Bijeljini a danas živi u gradu soli i rudara -Tuzli.

-"Mene su te godine koje sam posvetila nevoljnicima prošle kao tren.Danas bi se rado srela sa svim svojim pacijentima, jer su oni najbolja potvrda mog uspjeha i rada u kojem nije bilo nijedne mrlje", na početku razgovora rekla je ova tuzlanska iscjeliteljica.

Mujesira priča i kako se obrela u alternativnim vodama.Kaže da vodi porijeklo iz familije koja je u potpunosti posvećena vjeri i iz koje potječu brojne hadžije, a u takvu porodicu se i udala.

"Moj svekar bio je hodža nadaleko poznat po ome što može "skinuti" najteže bolesti i ludilo.Iako je njegova velika želja bila da znanje prenese na jednog od sinova, to se ipak nije desilo.Završili su medicinu i postali ljekari, a drugi, djeverovi, školovali su se u medresama i postali hodže.Međutim, nisu se usuđivali da liječe kao što je to radio njihov otac.Moj muž je bio ljekar i zbog Hipokratove zakletve nije prihvatio očevo znanje.Ali, mene je to interesovalo.

Kada je svekar primjetio da Mujesiru zanima to što radi zaključio je da je Allah odredio da znanje prenese na snahu.Iscjliteljka pripovijeda kako joj je dao dove pomću kojih je savladala spravljanje "učene vode" kojom je liječila nesretnike rastrzane crnom magijom."Od svekra sam dobila i svetu knjigu koju i danas čuvam, za koju su mu u vrijeme Kraljevine Jugoslavije davali čitavo bogastvo.U njoj su zapisane dove kojim se obraćam dragom Allahu da izliječi ovozemaljske bolesti, sihire, zazore(uroke), nagaze i sve što dolazi iz sfere ovog ili onog svijeta.Tako sam, slijedeći njegova upustva, počela samostalno da radim, da pravim zaštitne hamajlije, pišem zapise i spasavam narod", objašnjava Mujesira.

Mujesira kaže da se sa suprugom preselila iz Teočaka u Bijeljinu zbog njegovog posla, a ona je nastavila sa poslom.Iako sada živi u Tuzli, voli da je zovu bijeljinskom iscjeliteljicom, jer osjeća da pripada gradu u kojem je provela mladost.Kaže da se u praksi susrela sa svakakvim slučajevima.

"Pred mojom kućom stao je taksi i dok sa izlazila na kapiju, izveli su mladića pridržavajući ga ispod pazuha.Koljena mu se vuku po travi, oči mu navrh glave, potpuni "pobjegle" iz očne duplje.Pljunuo me je, ali ja nisam reagovala, samo sam rekla njegovoj sestri i zetu da ga unosu u hodnik.Nije mogao dalje, nekako su ga spustili na koljena i držali ga dok sam mu učila dovu.Vidjela sam šta je, i nakon petnaest minuta učenja počela sam ga posipati učenom vodom.Nakon četrdeset minuta samo se stresao i pogledao u mene.Pitao je gdje je, ponovo je bio normalan, oči su mu se potpuno vratile.Počeo je da me ljubi u ruku, a taksista se samo čudio" opisuje Mujesira, dodajući da, kada stupi u bliske kontakte sa spiritualnim sferama, osjeća da kroz nju prolazi nešto kao struja.

"Mogu pomoći čovjeku koji je uznemiren, nervozan, osjeća jake bolove i glavobolje.Liječim sterilitet, hemoroide i salijevam stravu, što stopostotno liječi bolesti koje uzrokuje cna magija.Uspješno skidam sihire, uroke, sastavljam rastavljene, smirujem posvađane i ne dam da se ruše ljubavna i bračna gnijezda", itiče bijeljinsko-tuzlanska iscjeliteljka, koja, kakako kaže, ne pomaže samo ljudima - obraćaju joj se i zbog bolesne stoke i voćnjaka koji su prestali da rađaju.

 

Bijela kuga najveća je opasnost 21. vijeka a njen uzrok je, pouzdano znam, crna magija.Liječim je uz pomoć svete knjige i čajeva u koje ubacujem posebne sastojke.Mnogim parovima sam pomogla da izrode djecu.Koristim Istiharet dovu, u narodu poznatu kao istihara, koja mi pomaže da vidim da li je neko kaznu dobio od Boga ili je to nedjelo ljudi.Istihara se može klanjati samo za jednu osobu, i to uoči petka i ponedjeljka.

28.09.2008.

Hodža Meho

U centru Tutina, u velelepnoj kući, živi Meho Gegić koji, kada ga upitate za zanimanje kaže: "Ja liječim bolesne i pomažem onima kojima je potrebna pomoć".
Ovaj hodža, rođen prije 34 godine u selu Reževići na Pešterskoj visoravni, govori opušteno, siguran je u sebe, vozi "mercedes", ima smisla za humor i druži se sa ljudima najrazličitijih zanimanja. Pred njegovim vratima mogu se vidjeti desetine muškaraca i žena najrazličitije dobi i iz svih krajeva zemlje. Zamišljeni, nesretni, ovi ljudi čekaju Meha da mu povjere svoje muke i da od njega traže pomoć. Meho kaže da mu najviše smeta to što mu mnogi ljudi pridaju natprirodna svojstva.

"Ne, ja ne mogu da znam šta ljudi misle i ne mogu da znam šta se dešava iza brda. Zašto mi ljudi pridaju takva znanja ne znam. Kruži fama o meni, ali ja samo liječim ljude sa mnogim životnim problemima, liječim od uticaja crne magije, borim se protiv magija koje potiču još iz starog Egipta ili Grčke. Ja se bavim ovim na naučnoj bazi i drago bi mi bilo da vratim ugled hodžama koji se bave liječenjem jer je taj ugled dosta poljuljan. Dakle, ja od đavola štitim hipofizu, centralni nervni sistem i hipotalamus, mogu da istjeram đavola iz čovjeka, vraćam pamet onima kojima je pamet poljuljana ali ja ne posjedujem nadnaravna svojstva" - priča Meho Gegić.

Ima Gegić i teoriju da se "svijet koji ne vidimo sastoji od bića koja se zovu - džini".
"Džini mogu da budu dobri ali i loši, a ti loši su šejtani ili đavoli. Oni opsjedaju čovjeka kad je pod stresom ili u afektu. Kad je opsjednut sobom, čovjek je pod sihirom. Sihir je arapska riječ za magiju i može se prevesti kao opsjednutost. A osobe 'bacaju' sihir kad žele da nekome nanesu zlo, one su sklopile pakt sa poglavicom đavola koji je naredio svojim đavolima da narečenog opsjednu. A ja uspijevam da iz čovjeka istjeram tog đavola" - priča Gegić.

On je, tvrdi, otkrio da "đavoli uglavnom žive na nečistim mjestima" i da "najčešće djeluju u sumrak".
"Đavoli su najopasniji na granici sjenki. U hladu drveta ili na suncu čovjek je bezbjedan ali ako sjedne na granicu između sjenke i osunčanog dijela tla đavoli ga napadnu. Šejtani, inače, žive i po 10.000 godina, kad napune 250 godina prestaju da budu bebe, ima ih muških i ženskih, posjeduju sve što i čovjek samo su im zjenice očiju elipsaste i uspravne" - opisuje Gegić.

Gegić kaže da je ovladao hipnozom, da je mnoge ljude zahvaljujući njoj "oteo od đavola". On je otkrio pouzdan dokaz o "boravku đavola u čovjeku" i tvrdi da su "suze normalnog čoveka slane dok đavolom opsednut čovek lije gorke suze".

Gegić kaže da nema tarifu za svoje usluge, da se zadovoljava onim što mu "pacijenti" ostave, oni se uglavnom "ne brukaju", a siromašnima usluge pruža besplatno.
Ovaj preduzimljivi hodža kaže da "ordinira samo danju" ali "hitne slučajeve prima i noću" kad je tarifa drugačija".

27.09.2008.

Hamajlije

Kad zvanična medicina ne može da pomogne u liječenju, mnogi se okreću alternativi i duhovnom iscjeljenju, posebno ako je bolest posljedica crne magije.Hamajlije za zaštitu pomažu preventivno, ali i onda kada se zlo skine.One štite stare, nemoćne, djecu, pa čak i nevjerne Tome odnosno ljude koji ne vjeruju u njenu moć.Hamajliju može da napravi stručnjak za to, i to za svaku osobu ponaosob, zavisno od problema.

 

Otkrivajući nam djelić vještine izrađivanja hamajlija, duhovna iscjeliteljka Arnela iz Tuzle tvrdi da su one veoma moćna zaštita protiv crne magije.Hamajlije su još prije nove ere pravili Arapi i Perzijanci da bi zaštitili, ne samo sebe već i stoku i domaćinstvo.Prvobitne hamajlije pravljenu su od kamena, drveta ili kosti, tako što se nad njima, dok su ih oblikovali, dugo izgovarale molitve.Nisu se ispisivale nikakve riječi na njima kao što se to, inače, danas radi.U molitvama su se obraćali Bogu da spasi određenu osobu od bolesti i zla.Vremenom su duhovnjaci uočili da je hamajlija još moćnija ako se po njoj ispisuju određene riječi, odnosno dijelovi molitva iz Svete Knjige.

 

Prilikom izrade hamajlije, morala su da se poštuju određena pravila:

-datum  i vrijeme izrade

-ambijent u kojem se piše (mir i čistoća)

-posebna vrsta mastila, kao i njegov miris.

 

Dok se hamajlija ispisuje, svo vrijeme se nad njom moli Bogu da pomogne osobi kojoj je namjenjena i naravno – pomene se i problem koji je muči.Nakon toga se taj ispisani komad papira umota u karton, platno ili u sivu i crnu kožu što se najviše i preporučuje.Bitno je da se hamajlija ne pravi u obliku kocke i ne lijepi selotepom jer na taj način gubi moć.Važno je da tekst na papiru bude ručno ispisan mastilom, a ne fotokopiran jer tada ne djeluje zaštitno.

 

 

Moćne hamajlije

 

Zavisno od izrade postoji više vrsta hamajlija.Najcjenjenija hamajlija, a ujedino se smatra i najmoćnijom, je Sedam pečata, ona ima oblik pravougaonika sa sedam uređenih redova.Na njoj su nacrtani pentagram, zatim sedam Božijih imena, imena meleka, plemenskih vođa, dana u nedjelji i planeta.Ova hamajlija se radi po nedjelju dana uz svakodnevnu molitvu.

 

Popularne su i hamajlije namjenjene ženama i djevojkama koje se prave od tankih listova iz Svete knjige a stavljaju se u pozlaćeni okvir.Hamajlija može da bude napravljena i kao prelijepa dvoredna ogrlica.Sastoji se iz dvanaest pločica na kojima su ispisane određene molitve.Njena funkcija je da zaštiti ženu od svakog zla narednih dvanaest mjeseci a po isteku godine pravi se nova.Djevojke rado nose ovu hamajliju jer je u obliku nakita, pa nikome ne moraju da otkrivaju njeno pravo značenje.Objašnjenjem bi se, naime, smanjila moć hamajlije.

 

Hamajlija može da se napravi i na takozvanom božijem drvetu – tisovini, tako što se na komadić urežu riječi molitve (samo njen dio) i ime nosioca.Tisovina je pored sedefila (rute) među najomiljenijim hamajlijama među Bošnjacima i na svojevrstan način predstavljaju njihove zaštitnike.

 

Na zaštitnu moć hamajlije također utječe način na koji se ona nosi.Preporučljivo je da se nosi oko vrata ili kao narukvica na lijevoj ruci ili u gornjem džepu pored srca.Ne treba da se nosi u novčaniku ili u džepu od hlača.Isto tako, poželjno je da se skida prilikom kupanja ili spolnog odnosa, a najbolje je da se u to vrijeme ostavi u drugoj prostoriji.

27.09.2008.

Melting the fear - salivanje strahe

Stravarka Aiša from Sarajevo practices a form of ethno-medicine characteristic for Middle East  and the Balkans, a method called salivanje strahe or salivanje zrna „melting the fear“ in Bosnia. This method consists of ritual behaviour and a special text known as a „basma“ (or bosnian magic poetry), used together with the aim of healing the patient.

Another part of the technique is the melting of lead (or 'melting the fear'), which consists of the ritual melting of a small piece of lead, by means of which stravarka Aiša ' sees' the cause of the illness. This piece of lead represents the condensed illness and its cause as well. The shape the melted metal assumes is interpreted by the conjurer (stravarka). At the end of the interpretation, the conjurer gives this piece of lead to the patient and he must liberate himself from it by throwing it ritually back over his shoulder without turning back his head, while pronouncing a charm.

That ritual can be performed by man or woman, but women perform it more often, as they used to, traditionally, care about their family's health. Women who does that ritual in Bosnia is called „stravarka“ or "stravaruša", and she is usually older lady who has been passed through menopause. The illness which stravarka Aiša heals and from which the term 'melting the fear' originates are defined in the folk speech as straha or strava - a terror, a fear, a spell, or evil eyes. These are different psychic crises, neurosis, states of stress and nervousness.

Stravarka, in the process, uses a few props; metal spoon, bowl for water, 3 or 4 pieces of lead and red towel or scarf. Ritual follows the strict religious pattern and therefore Stravarka, before she starts performs abdest (muslim religious washing). Stravarka, over the lead and bowl filled with water, pronounces some individual Quranic prayers, with El-Fatiha first Quranic chapter and Ikhlas 112. chapter dominating.

When treating a frightened child, Aiša first put little pieces of led through the gun barrel and then puts them in a spoon and melt in the fire. However, when treating her adult patients she holds a larger or several small pieces of lead in her hand and rotates them 3 times clockwise round around the patients head saying: „Euzubilahi mineš šejtanir radžim bismillahir rahmanir rahim“. While the lead is melting in fire, Stravarka, over the bowl with water, quietly speaks prayers and basma (magic words) that seek the salvation of God and the health for a patient.

Between the prayers she repeats the following words:"Dear Hazart Fatima, my dear mother, tell your father Mohammed that the patient needs help day and night" - "Draga moja hazreti Fatime, draga moja majko, reci svom ocu Muhamedu pejgamberu da bude u pomoći i u danu i u noći". When she pronounces all the words and prayers due to which she normally experiences some harmless sensations like uncontrolled yawning or tearing eyes stravarka covers patient’s head with a cloth or red scarf (patient sits on a chair). Then, while holding the bowl of water in her left hand over the patient’s head she takes a right handed spoon with melted lead and quickly pours it into the water. On this occasion stravarka says; “lead to break and all evil to bounce from (name of patient) Amen!, Amen!, Amen!” - "Olovo puca i sve zlo razbija sa N Amin! Amin! Amin!"  When pronouncing the magic words she looks out into a high mountain intending, in such a way, to positively affect the recovery of a patient.

Namely, in BIH high landscapes such as mountains, are considers as symbols of happiness and good health; this is originating from the old Bosnian Sun-worshiping Cult. During this ritual, several times encounter the segments of those beliefs when stravarka 3 times moves in clockwise direction; following the path of the sun, when circling lead around the patients head or during her prayers’ chanting over the bowl of water that she, after every prayer, rotates in clockwise circle.

After she throws dissolved lead in cold water, on which occasion leads form various shapes, Stravarka Aiša commences analyses of the obtained shapes what leads her to the cause of problem/disorder. If lead forms in a shape of a needle or number of them Stravarka is convinced that the patient was a victim of an enormous shock of fright. Lead formed in a circle is a sign of a direct patient’s contact with the spiritual world of Jinns, on which occasion spirits harmed the patient.

After Stravarka Aiša performed the analyses of the obtained forms of lead, she collects all the lead by the spoon and brings it back to fire in order to re-melt it. Then, she repeats the same ritual that has already been described above, with a difference in lead being melted in water this time over the patient’s stomach not head. When stage two is completed the last time Stravarka melts lead over the patient’s feet, what is the final/ending stage of the ritual.



The sign of successful treatment is sought in the lead itself. Namely, so-called heart (srce) appears in the very lead  (shape of tear), what is a sign of all the evil being neutralized in the patient. The patient washes his face 3 times with the water lead was melted in 3 times, drinks a bit of it too, washes his/her hands up to his/her elbows and washes his/her legs up to his/her knees. The rest of the water is spilled under bush of rose. 

 Heart or tears of lead is kept for a month time under the patient’s pillow and then thrown down the river stream.

 

27.09.2008.

Otvaranje zvijezde

Veliki dio arapskog mističnog naslijeđa i danas praktikuju mnogi islamski duhovni iscjelitelji.Jedna od najzastupljenijih tehnika jeste otvaranje zvijezde, u kojoj može da se vidi sudbina čovjeka, crna magija, pa i krizni životni periodi kroz koje mora da prođe svaka osoba.Ovom tehnikom pomaže se ljudima da skinu nabačeno zlo, da se izliječe, ali i da pronađu sreću.

Narod u Bosni i Hercegovini, bez obzira na godine, spol i vjeroispovijest, čim neka nevolja pokuca na vrata bez dvoumljenja će potražiti pomoć od hodže ili stravarke, da im otvore zvijezdu i kažu dijagnozu.Taj ritual je u ovoj zemlji gotovo dio kulturnog nasljeđa.O čemu se zapravo radi?

Bosanska duhovna iscjeliteljka Lutvija Babajić otrkiva dio ove mistične tajne.Ona kaže da osoba samim rođenjem dobija svoju zvijezdu, u kojoj je zapisana njena sudbina.Sve karakteristike te zvijezde mogu da se pronađu u Kuranu, ali postupak zna samo iskusan duhovni iscjelitelj, koji je upoznat sa svim mističnim tajnama.Iako planetarna postavka igra veoma važnu ulogu u satu rođenja svake osobe, iscjeliteljka napominje da ova tehnika nema baš nikakve veze sa astrologijom.

 

 

Tri vrste zvijezda

 

 

Otvaranjem zvijezde, otvaraju se duša i aura neke osobe, pa se sa nje lakše mogu skidati sve negativne čarolije, a i uraditi jake zaštite.Tada su život i sudbina te osoba u rukama duhovnog iscjelitelja.Postupak traje najmanje pola sata a često i više, a sve zavisi od toga šta se dešava sa tom osobom i u kakvom je stanju njegova zvijezda rođenja.U Svetoj knjizi je, prema Lutvijinim riječima, zapisano da postoje tri vrste zvijezde i to: niska, karakteristična za nesretnu sudbinu, visoka koja obezbjeđuje sreću i blagostanje te prikrivena zvijezda kad je osoba pod magijom.

Osoba koja želi da joj se čita zvijezda Lutviji mora da kaže ime i prezime, a udate žene i djevojačko prezime.Čak je bitan i nadimak, jer on ponekad umije da nadvlada ime, pa ga zvijezda ne prepozna i ne može da se otvori.Može da se desi, naročito kod osoba koje su pod jakom magijom, bez obzira na sve podatke, da zvijezda uopće ne može da se otvori.U tom slučaju, duhovnom iscjelitelju su neophodna i imena roditelja, najčešće majčino, jer je ona tu osobu donijela na svijet i po svetom učenju njezina zvijezda je povezana sa djetetovom.

 

 

Kako djeluje ova tehnika?

 

Zdravlje – ukoliko je osoba pod magijom, duhovni iscjelitelj tačno vidi u kojoj se zvijezdi radi i zna način na koji može da pomogne.Tek kad se uspostavi precizna dijagnoza, pristupa se liječenju.Ponekad ljudi dođu sa jednim problemom, a otkriju da je problem u nečem drugom.Na primjer, dođe osoba koja se žali na glavobolju, a otvaranjem zvijezde ustanovi se da problem stvara želudac ili reproduktivni organi ili čak crna magija.U tom slučaju, pristupa se određenim ritualima kojima se pomaže iscjeljenju ili se skidaju sihiri.

 

Ljubav – ovom tehnikom, osim što mogu da se otkriju crnu magiju i bolest, može da se predvidi i budućnost, pa i kad je u pitanju ljubavni život.Mnogi parovi ne ustručavaju se da otvaranjem zvijezde vide da li im je ta osoba suđena, jer u suprotnom može da se desi da ne žive sretno ili ne mogu da imaju potomstvo.Tom prilikom uzimaju se podaci mladića i djevojke i gleda se da li se njihove zvijezde poklapaju.Ukoliko se desi da ne odgovaraju jedno drugome, bolje je da se odmah raziđu jer sreća neće nikada pokucati na vrata njihovog doma.Ukoliko su suđeni jedno drugome, a imaju problematičnu vezu, određenim savjetima, baziranim na energijama njihovih zvijezdi, ta veza može da bude skladna.

 

 

Posao – Lutvija kaže da otvaranjem zvijezde pomaže i u poslu.Naime, u tom slučaju za tumačenje uzimaju se datum otvaranja firme, njen naziv i podaci o vlasniku.Tada može da se tačno vidi kako ta firma posluje, da li je neko nabacio magiju, ali i da se ponudi savjet s kojim bi se poboljšalo poslovanje.Nabačena magija ne samo da može da dovede do bankrota, nego i do toga da se vlasnik teško razboli, nasilno umre ili da mu se desi neka nesreća u familiji.

 

 

Krizne godine

 

 

Otvaranjem zvijezde pored toga što se može uspješno da poboljša situacija na polju zdravlja, ljubavi i posla, mogu da se prebrode i takozvane krizne godine, koje su kod svake osobe neminovne.Pod tim se podrazumijevaju loši životni periodi koje poput lekcije moramo da savladamo.Zadatak duhovnog iscjelitelja je da tom prilikom upozori osobu na opasnosti te daje zaštiti određenim ritualima ili hamajlijama.Upozorenja mogu da se odnose na saobraćaj, na ulaganje novca, promjenu posla, izbor bračnog partnera, jer ako vrijeme nije povoljno, svaki uloženi trud je uzaludan.

 

 

27.09.2008.

Bosanska prijestolnica ezoterije

 

Novinari magazina Aura prije nepune četiri godine napravili su zanimljivu reportažu o najmističnijem gradu Bosne i Hercegovine - Visokom, koji bi, pored lokacija piramida, mogao postati i raj za one koji žele okusiti čari ezoteričnog i mističnog.

U vrijeme naše posjete, nažalost, nismo pronašli, valjda, najneobičniju proročicu na svijetu.Riječ je o Diki iz naselja Helena, koja proriče sudbinu gledajući u tepsiju, jutarnju rosu, pa čak i maglu.Ona izvrne praznu tepsiju naopako, nešto prouči u sebi, a onda počne pričati o zdravlju, poslu, ljubavi, finansijama...

Od travara najpoznatiji je Muhamed Smajić, zaljubljenik prirode i narodni liječnik, koji sam skuplja, suši i prerađuje bilje.Jedini bioenergetičar u Visokom je Alija Hasanović iz Vareškog Polja.On ima posebne dane u sedmici kada radi sa pacijentima i, kaže, najbolja reklama su mu usppjesi koje je postigao u liječenju oboljelih iz svih krajeva BiH, pa i Balkana.

Najbrojniji su, čini se, vjerski iscjelitelji, uglavnom hodže, hadžije i bule.Svi oni imaju svoje metode liječenja Kuranskim dovama i surama.Najpoznatiji su Hadžimejlići, polubraća Muhamed-Hamica i Sirija, koji su u Radinovićima sagradili, odnosno obnovili tekije.Zanimljivo je da je osnivač ove tekije njihov otac šeih Vefik ef.Hadžimejlć (1931. godina).Kada su ga na samrti pitali hoće li biti još šejhova poput njega, hodža je samo odmahnuo rukom.

-To je značilo da neće biti - objasnio nam je Muhamed Hadžimejlić, kojeg posjećuju državnici, zdravstveni radnici, biznismeni, estradni djelatnici, obični ljudi...Svi traže savjete, lijek ili zaštitu.Tokom minulog ljeta, između ostalih, tekiju su posjetili Kemal Malovčić, Indira Radić, Ana Bekuta, Zdravko Čolić...

U Moštrama se nalazi hodža Meho Kurspahić, a na Bucima Hemo Alihodžić koji pravi zapise i hamajlije.U centru Visokog, pored "Klasove" prodavnice u svojoj kući narod liječi i pomaže i pomaže mu hodža Mevludin Salihamidžić, koji se nedavno iz Kaknja preselio u ovaj grad.Za njega kažu da zapisuje ljudima, naročito onima koji ne mogu imati djece.On sam ima sedam kćeri...?

Dosta uspješna i poznata je i hadži-bula Zehra Džafić, koja se nalazi na Bucima, mjestu prema Kiseljaku.Ona uči kuranske dove na tespih i hamajlije.Sa sinom Mensurom redovno dolazi u visočku tekiju.

U Visokom je oduvijek bila rasprostranjena pojava salijevanja strave.To je jedan psihološko - sociološki efekat, gdje se salijevanjem strave uvjerava osoba koja je pretrpjela strah ili bila žrtva sihira - da joj je potrebna pomoć.To je pagansko vjerovanje i u Islamu se smatra haramom.Jedan među rijetkim u Visokom koji više od 25 godina liječi salijevanjem strave, hadžija Omer Softić, tvrdi da je strava lijek koji je izliječio mnoge bolesnike.Posebno one koji su se prepali ili nagazili na sihir.

-Ima doktora, profesora, hodža, inžinjera...kojima sam pomogao.Čak mi doktori iz Sarajeva šalju svoje bolesnike oboljele na živcima.Nakon tri moje strave - na glavu, trbuh i noge - takvi ljudi najčešće ozdrave - kazao nam je hadžija Softić.

27.09.2008.

Vidovita Melva

Supružnici iz Gradačca godinama su obilazili ljekarske ustanove pokušavajući da dobiju potomstvo.Spas su pronašli kod faladžinice Melve, koja je tehnikom falanja otkrila da je na njih bačena crna magija, pa im je pomogla da se riješe toga zla.

 

Dragan i Ljubica iz Gradačca godinama su pokušavali da dođu do željenog potomstva.Obišli su mnoge klinike i uvijek bi čuli istu priču – da su oboje zdravi, ali rezultata nije bilo.Na kraju su odlučili da potraže pomoć u alternativnoj medicini te su se uputili u Lukavac kod poznate duhovne iscjeliteljice Melve Zukić.

Ona je svojim posebnim tehnikama otkrila razlog njihove neplodnosti, i pomogla im da dobiju toliko očekivanu bebu.

-Otišli smo kod Melve po preporuci, da nam pogleda sudbinu, pa ako nam nije dato da imamo dijete, nećemo ni da insistiramo na tome.Otvorila nam je svoje posebne arapske rune, koje su ustvari odlomci iz svete knjige Kuran.Iscjeliteljka nam je objasnila da ih je sama napravila, jer kad se nekom čita sudbina iz Kurana, to se može učiniti samo u večernjim satima, a na ovaj način može da se gleda u bilo koje doba dana.Meni i suprugu ponaosob tri puta je otvarala te karte, i pričala nam o prošlosti i sadašnjosti toliko precizno da smo imali osjećaj kao da živi sa nama.Na kraju nam je rekla da nam je namještena magija preko katanca, da nemamo potomstvo , priča Ljubica.

 

Zlo zaključano u katancu

 

Nesretni supružnici u početku nisu mogli da povjeruju Melvinoj priči sve dok se nisu vratili kući i zaista u zadnjem dijelu dvorišta pronašli zakopan katanac.

-Iscjeliteljka nas je posavjetovala da ga ne dodirujemo rukama, već pomoću štapića te da ga stavimo u kesu i donesemo njoj.To smi i učinili, a ona je onda počela da izgovara molitve.Rekla nam je da idemo i da ostalo prepustimo njoj i da više ne trebamo da brinemo, jer će naš problem biti ubrzo rješen.Melva je ocijenila da ne treba da prisustvujemo činu kada ona tjera džinove.Poslije tri mjeseca, ponovo sam se razočarala jer o bebi i dalje nije bilo nikakvog nagovještaja, tako da sam gotovo odustala.A, onda, jedno jutro na poslu bilo mi je toliko loše, da su me kolege odvele na Hitnu pomoć.Kada su me pregledali, ljekari su mi sa osmjehom saopćili da nemam razloga za brigu, da nije ništa strašno, samo sam u drugom stanju, priča Ljubica prisjećajući se tih trenutaka dok joj u oku iskri suza.Kaže da je zahvalna Melvi jer je poslije osam mjeseci na svijet donijela zdravog i prelijepog dječaka.Pored toga, iscjeliteljka im je napravila efikasnu zaštitu od tisovine da ih nikad više magijaško zlo ne napadne.

 

Vidovita Melva

 

Melva već 20 godina uspješno pomaže mnogima da konačno pronađu sreću.Zahvaljujući sposobnostima, liječenja duhovnim putem, ona može da vidi ne samo prošlost već i budućnost neke osobe te da je posavjetuje na koji način da izbjegne nevolje.Kaže da u današnje vrijeme sve više ima crne magije koja je mnogima upropastila živote, ali na svu sreću to može na vrijeme da se spriječi.Ona može da pomogne osobi u nevolji, čak i kad živi u drugom mjestu i nema mogućnost da dođe do nje.Ona se tada, prije otvaranja arapskih karata, duhovnim putem poveže sa tom osobom i sa preciznošću joj opiše problem

27.09.2008.

Sudbina u fildžanu kafe

Gledajući u talog od kafe, Kalda je Bratanu N. otkrila tajnu iz prošlosti.Zbog zlodjela njegovih predaka, trebalo je da ispašta njegov sin Miki.

 

 

Poslije jednog gostovanja vidovite Kalde na lokalnoj televiziji, Bratan N. iz Bosanskog Broda odlučio je da je pozove i zamoli za pomoć.Njegov sin je hodao u snu, ali se nije kao svi mjesečari vraćao u krevet, već bi ostajao da spava na ulici, pa je tako mogao da nastrada.Na njegovo iznenađenje ona mu je rekla da ništa ne govori o sebi, već da dođe kod nje u Sarajevo, pa će mu pomoći.Međutim, tamo ga je čekalo još veće iznenađenje.Kalda je gledajući u talog od kafe, rekla pojedinosti iz njegovog života od kojih je zanijemio.

 

 

Istina u šoljici kafe

 

 

Kada je od njega uzela šoljicu, prevrnula je na tacnu, okrenula je u krug i rekla nešto samo njoj razumljivo.Poslije toga, uzela je šoljicu i gledajući u figurice, počela da govori.

-Nisam znao da će u socu iz kafe Kalda „vidjeti“ moj život.Opisala je moje dvorište i porodičnu kuću, kao da je bila tamo.Kada je rekla da mi je jedan riječni rukavac presušio i to onaj koji sam koristio za navodnjavanje polja, zanijemio sam“, priča Bratan, dodajući da mu je odmah rekla zbog čega je došao i to riječima: „Vaš sin hoda noću“.

 

Njegov 23-godišnji sin Miki je mjesečario, tako da se nekoliko puta probudio ležeći na raznim mjestima: pored mosta, na obali rijeke, kod presušenog rukavca i starog zatrpanog rezervoara.

Gledajući u šolju, vidovita Kalda mu je otkrila da se to dešava zbog nekog zlodjela koje su napravili njegovi preci i da se ljudske kosti nalaze u davno zatrpanom rezervoaru.Zbog toga je i prijetila opasnost Bratanovom sinu Mikiju.

-Vidovita Kalda mi je rekla da se u šolji pojavljuje broj šest, što znači veliku opasnost po moju porodicu, posebno sina, i posavjetovala me da ga u narednih šest nedjelja dobro čuvam i da pazim da ne izlazi napolje.Osim toga, rekla mi je da se sa porodicom molim za oprost grijehova svojih predaka, a da kosti koje budem našao u starom rezervoaru dostojno pokopam“, priča Bratan.

 

 

Tajna starog rezervoara

 

 

Po dolasku u Bosanski Brod, Bratan jer poslušao vidovnjakinju i otkopao stari rezervoar, i na njegovo iznenađenje, ispostavilo se da je Kalda bila u pravu.Unutra su zaista bile kosti, koje je pokopao i uredio grob.

-Molio sam se Bogu da nam oprosti, molio sam se za zdravlje svog sina, koga sam dobro pazio šest sedmica.Međutim, jedno veče uspio je oko tri sata ujutro da neopaženo prođe pored mene.Trgao sam se iz sna, i vidjevši da ga nema, odmah sam krenuo za njim.Pred mojim očima je pao u jarak, i srećom je samo malo povrijedio glavu.Kad je prošlo šest nedjelja, pozvao sam vidovitu Kladu, koja mi je rekla da „šolja govori“ da više nema opasnosti za moju porodicu.Tako je i bilo.Sin je te noći prestao da mjesečari“, kaže sa olakšanjem Bratan, koji tvrdi da će do kraja svog života poštovati ovu vidovnjakinju iz Sarajeva, koja mu je spasila sina i porodicu.

 

 

Vidovita Kalda

 

Vidovita Kalda je od malih nogu pokazivala parapsihološke sposobnosti.Često je pominjala događaje koji će se desiti, a što se gledanja u šolju tiče, kaže da iz crnog taloga može da saznao cio nečiji život.

-Osoba kojoj gledam mora da mi dopusti da prodrem do kraja u njenu intimu, u suprotnom prekinem gledanje.U šoljici vidim da li je na čovjeku crna magija, bolest ili nesreća, a to pokazuju figure, recimo indijski totem, crnačka maska ili vještica koja je to i napravila.Veoma mi je bitan telepatski osjećaj koji se dobija zračenjem aure osobe kojoj se gleda.Osobama sa negativnom aurom teško gledam, za razliku od onih koji zrače pozitivno“, ističe Kalda.

27.09.2008.

Čudesni zapisi

U crnomagijaškim obredima, postoje osobe koje ajetima pišu zlo. Takve zle zapise može da uništi samo iskusan duhovni iscjelitelj

* Čula sam da su hodžini zapisi veoma moćno magijsko sredstvo. Interesuje me način na koji ih hodže rade, kao i to da li se upotrebljavaju samo za dobro ili i za zlo?

Od pamtivijeka narod u Bosni spas od bolesti najprije traži od najvještijeg hodže, uvjereni da će on sigurno znati da li je bolest od Boga data ili od vražbina. Hodže, duhovni iscjelitelji, molitvama iz Svete knjige Kurana, mogu da pomognu i to najčešće pravljenjem zapisa.
Duhovni iscjelitelj Hadži Hasan objašnjava da je ovo tradicionalan način lječenja duhovnim putem i da to može da radi samo pobožna osoba, koja živi u skladu sa vjerskim zakonima, koja zna arapski jezik kao i određena vjerska pravila. Zapisi se ispisuju na parčetu papira iz Svetog Kurana zavisno od problema o kome je riječ, a njihov zadatak je da liječe i štite od zla.

Zapis u vodi

Kad osoba dođe kod duhovnog iscjelitelja, mora da mu kaže ime, prezime i datum rođenja, na osnovu čega se otvaraju svete islamske knjige i iz kojih se odmah čita problem zbog koje je ta osoba došla.
Hadži Hasan tvrdi da iskusan duhovni iscjelitelj, može odmah i na prvi pogled da procijeni da li su tu osobu zaposjele negativne energije, te odmah rješava problem. Otvara knjige, uči dove (molitve) nad vodom u koju se stavlja zapis. Kod lakših slučajeva, ta voda se pije u naredna tri do pet dana.

Skidanje magije

Ukoliko je riječ o sihiru, nabačenoj magiji, tada se na zapis dopisuje ime i prezime te osobe, te se drži u vodi da odstoji od dvanaest do dvadeset i četiri sata i potom se pije ili se njome umiva. Takođe, ukoliko je riječ o jačoj magiji, zapis se zapali, pa se ta osoba kadi nad dimom.
Duhovni iscjelitelj ističe da zapis može da nosi svako, od malog djeteta do starijih osoba, dok za žene važi pravilo da mogu da ga nose i usljed menstrualnog ciklusa, samo ako je umotan u kožu. Zapis u tim danima ni u kom slučaju ne smije da dodiruje njenu kožu.

Moćni vefkovi

Hadži Hasan dodaje da se u zapise često stavljaju vefkovi, a to su razne skupine četvorina u koje se raspoređuju kuranski ajeti, proračunati u brojke po tzv. Ebdžed hisabu, sistemu u kojem svako slovo ima i brojnu vrijednost. Veoma snažnog dejstva, svaki kuranski ajet lijek je za određenu bolest. Međutim, upravo zbog njegove moći, kuranske ajete neki koriste i da bi nanijeli zlo. Preokretanjem riječi, crnomagijaškim obredima, po ajetima pišu zlo. Takve zle zapise može da uništi jedino iskusan duhovni iscjelitelj.
 
Kako sam spasila brak?
 
"Život mi se našao na prekretnici prije godinu dana, kada sam počela iz čistog mira da se svakodnevno svađam sa suprugom. Smetali su mi i on, i djeca, a i naši prijatelji. Nisam mogla da ih vidim očima. Moja prijateljica iz Bosne skrenula mi je pažnju da takvo moje ponašanje nije normalno, i da to nisu 'čista posla', te mi je ponudila pomoć duhovnog iscjelitelja iz njene zemlje. Kad sam ga posjetila, rekao mi je da sam pod dejstvom magije i dao mi je zaštitne zapise. Nisam vjerovala da običan papirić, ispisan meni nerazumljivim pismom, može da pomogne, ali uvjerila sam se kada je u mojoj porodici ponovo zavladala sloga i sreća", iskrena je Miranda iz Španije.

ZAŠTITA DJECE

Mala djeca su, kako ističe duhovni iscjelitelj, često žrtve urokljivog pogleda, ne toliko iz zle namjere, koliko zbog pogleda divljenja, pa ih je najbolje zaštiti zapisom.
Postoji još jedna stara, ali efikasna zaštita od sihira i zla, za djecu i odrasle - svako jutro dovoljno je pojesti sedam hurmi i eto zaštite preko cijelog dana.

27.09.2008.

Amulet or Hamajlija

 

 

 In Bosnia and Herzegovina there is a long tradition of wearing amulets, which are called “hamajlija” (amulet). They are shorter or longer texts from the Quran written on a piece of paper where a picture of a magic square is present (wafq) and at the end of the text the name of the owner is written. Amulets were worn for various reasons such as the protection from sickness and as a cure but mostly because they provide immunity to the wearer.


When someone wants to get an amulet they go to a hodja (mullah) who uses the system of Arabic astrology and numerology, also known as “ebjad hisab”, and turns the name of that person along with the name of his mother into their numerical equivalents and divides it by the number 12. When he receives the final number he then writes the corresponding text.

Every amulet begins with the words: “Bismilahir rahmanir rahim” and continues with some prayer, usually it is the first verse of the Quran, El-Fatiha. The constituent part of any good amulet is the magical square or wafq whose content is made up of a sequence of numbers, Allah’s names or short quotations from the Quran.


In Velika Kladuša an amulet is written for nine days before the appearance of the new moon. When the whole text is completed the paper is folded into a shape of a triangle and sown in a red fabric. Beforehand a leaf of rue (Ruta graveoles) or a piece of  yew (Taxus bacuta) or three beans of coffee are placed inside the amulet. In the past the amulet was encased in metal and sown inside of a rabbits skin.It is interesting to mention that the amulet has a fascinating effect on the wearer. If the wearer is under the influence of black magic, soon after he has started wearing the amulet around his neck a harmful sensation will befall him, for example chest pain, nightmare, etc. That is a positive sign that evil has been neutralized. Also this is the crucial moment when the amulet and the wearer have bonded.


Amulets were mostly worn by children, according to the ethnological data collected during the end of the 19th and the beginning of the 20th century, the majority of Bosniak children wore an amulet sown on the top of their fez, shaped like a triangle and sown inside a red fabric, so that it can protect them from spellbound eyes o which children are most susceptible to. In such an amulet a standard prayer that was written in it was a prayer from the Quran called Ali’Imran, using an ink made out of rose water mixed with musk and saffron.


Amulets were also worn by pregnant women so that they can be protected from spellbound eyes and to prevent a possible loss of the offspring. Besides this a red sting was tied around children’s arms or a small shell was sown on their hats to annul every influence of spellbound eyes. A classical amulet was often worn in a triangular metal box which is called “Mahfaza” whose shape also had a symbolical meaning. Namely, each side of the triangle symbolized a verse from the Quran: “I am God", "There is no God but me”, “No one truly knows what I am.”  In Bosnia and Herzegovina since the old ages amulets connected to war are also known, they are called “En’am”, named after the same prayer in the Quran, these amulets were worn by soldiers going to war.


Besides written amulets in Bosnia we find various objects- amulets; a wolf’s tooth was worn by feeble and scared children, a figurine of a frog made out of silver were worn by women who wanted to be protected against gynecological issues or they wore a silver plate on which it was written “Mashalla”. Out of herbal amulets, garlic, leaf of rue or a piece of yew were used, and from the animal amulets, thorns from a hedgehog, a rabbits foot, a wing from a bat, etc. Besides the need to protect himself from evil, man also wanted to protect his animals.

For protection purposes a red fabric was tied to a tail of a cow, a wooden spoon was used for horses, or a small amulet was written and placed on the horns of the animal. Besides people and animals, material goods were also protected from evil. In the past in Bosnia and Herzegovina a lot of attention was given to the protection of the house from black magic and spellbound eyes, to keep peace and happiness inside the house. Along time ago the practice was to write Allah’s name “Ya Hafiz”, which means “God Protector”, on the house doors, especially in Sarajevo. The name was written in Arabic in golden letters on a dark background.


The amulet doesn’t only have the power to protect a human or a house from black magic, its scope of action is much larger and it can, among other things, protect its owner from negative propaganda and crooks. For that reason an owner would write the following on his house: “I said, and swore to Allah that I will do X.” After that he would take four pieces of paper and write on each one of them, one name of the four great Angels: Azrail, Jibrail, Israfil and Mikail and he would place these papers in four corners of the house.In Bosnia we encounter various beliefs about amulets, and these are the most popular ones;  it is believed that an amulet can lose its protective power if it is punctured by a sowing needle. In the same manner the amulet has no power of protection if its owner drinks or eats a spell in his drink or food, it protects man only from external influences, whether they be material or astral origin.

27.09.2008.

Stravarka Ćerima

Posrnula hrvatska pjevačica skromnih glasovnih mogućnosti, Severina, obrela se iznenada početkom septembra kod poznate travničke stravarke Ćerime Mehić.Godine iza nje obilježene objavljivanjem njenog porno uradka, na desetine neuspješnih veza i emocionalne praznine te vidnih poslovnih neuspjeha gurnuli su ovu pjevačicu u svojevrsnu psihičku krizu iz koje se nije mogla otrgnuti.Spas je potražila u bosanskoj alternativoj medicini.

 

Ćerima Mehić, mještanima Novog Travnika, ali i široj okolini, je poznata kao jedna od najuspješnijih i najpoznatijih osoba za salijevanje strave.Osamdesetčetverogodišnja nana porijeklom iz Teslića, od prije rata nastanjena u Novom Travniku, mnogima je svojom vjerom i umijećem salijevanja straha pomogla.Poznato je da se Ćerima ne voli pojavljivati u javnosti, medije izbjegava, zato njen rad i umijeće podobro su skriveni ispod misterioznog vela.

 

Severinina pojava kod ove stravarke izazvala je buru komentara mještana.I dok Novotravničani nagađaju i dodaju detalje Sevine posjete njihovom gradu, Alma B., čija je sestra veoma bliska sa stravarkom Ćerimom, tvrdi da je njena sestra bila svjedokom pjevačicinih tretmana.

-Sestra me je toga dana nazvala sva ushićena.Ponavljala je:bila sam sa Severinom, bila sam sa Severinom...Iako je udata i ozbiljna žena ponašala se kao tinejdžerica.Poslije sam u razgovoru sa njom saznala da je Severina dolazila kod Ćerime da bi joj salila strahu.Sa njom su bile i njene dvije prijateljice.Ćerima u početku nije znala o kome se radi.Naučena na brojne posjete bogatih i siromašnih nana se brzo bacila na posao...

 

Od Alme i njene sestre saznali smo da Seve muči nesanica.U nekoliko navrata je posjećivala iscjelitelje u Hrvatskoj i BiH.Navodno, duša joj je bolna.Kako je veliki emotivac i iskrena u kontaktima sa ljudima, teško joj padaju izdaje na estradi, medijski pritisci u susjednoj Hrvatskoj i uporno rovanje po njenom privatnom životu.

 

Severina je odlučila Ćerimu ponovo posjetiti.Ovog puta je rekla da će doći sa majkom koju more slični problemi kao i nju.

27.09.2008.

N.Pazar - stjecište magije

• Gatanje, izlivanje strava (bacanje olova u vodu), "ljubavni zapisi", dostigli neslućene razmjere • Upućeni tvrde da čak polovinu brakova "sklapaju i drže" sihirbazovi (crna magija) i hodže • Usluge od 10 do nekoliko stotina maraka.


Novi Pazar u poslednjih nekoliko godina postao je stjecište raznih vračara i magova, koji svoje usluge lakovjernima naplaćuju debelo.

Naime, ova pojava u novopazarskom kraju uzela je toliko maha da joj teško ko može stati u kraj. Upuceni tvrde da je iz dana u dan sve veci broj onih koji pokucaju na vrata nekog maga, a većina "klijenata" je sa strane - iz Beograda, Kraljeva, Kragujevca, Niša...

- Počnem da radim od šest sati ujutro i evo, nemam vremena da popijem kafu, a podne je davno prošlo. Moram tako, jer ne mogu da stignem do mraka da sve primim. Neke i vratim, jer poslije mraka ne smijem da lijem stravu (bacanje olova u vodu). A dnevno ih salijem 33 koliko mi je magijski dozvoljeno. Žao mi je kad moram da vratim nekog ko je iz Kraljeva, Raške i drugih koji nisu odavde, ali velike su gužve i ne mogu da postignem. Narod je nervozan, pun negativne energije, neki se žale da ne mogu da spavaju ima raznih muka, a ja im pomognem i poslije livenja strava su ko novi - kaže čuvena Nurija.

Plata 10.000 maraka

Prosječna dnevna zarada, opet prosječne vračare iznosi između 300 i 400 DM, što kada se pomnoži sa 30 dana iznosi više od 10 hiljada.
Ova pojava, o kojoj se zvanično ćuti, ne podleže nikakvoj kontroli, a još manje sankcijama.


Ona radi u maloj, naizgled trošnoj kućici, ispred koje su svakodnevno dugi redovi "paćenika". Nurija ovaj magijski ritual, bacanje rastopljenog olova u vodu, naplaćuje 10 nlemackih maraka po osobi.

Međutim, tu se ne završavaju zahtjevi onih koji bi da promjene sudbinu na ovakav način - putem magije. Često se u tome ide i predaleko za pojmove normalnog čovjeka u civilizovanom društvu. Ovde se takvi zovu sihirbazi (crna magija), a oni navodno mogu sve: da vrate "izgubljenog muža", ureknu ili "zavežu" određenu osobu i tako redom. Takve usluge naplaćuju se u stotinama maraka i to naravno, pravih njemackih, tako da većina "čarobnjaka" živi veoma dobro od tog "zanata". Mnogi od njih imaju veće plate od ministara, a mogu im pozavidjeti i gastarbajteri.

Upućeni u te stvari tvrde da više od polovinu brakova "sklapaju i drže" razno-razni sihirbazovi. "Ljubavni zapis" ostavlja se na vešu, intimnom rublju, a nerjetko i u postelji, na jastuku.


Mladić nadmudrio hodžu


Niko nije savršen, pa ni gatare, hodže i magovi. Pokazuje to i ovaj slikovit primer.

- Zavolio neki momak djevojku, ćerku čuvenog hodže u ovom kraju, ali ona nikako da ga primjeti. Dosjetio se momak pa "po zapis" otišao pravo kod njenog oca. Jadao se i na kraju dobio hamajlijicu za sreću. Hodža ga isprati rječima "idi kući, doći će ona sama večeras", a ne sluteći o kome je zapravo riječ. Tek pošto se sve završilo, hodža shvati da "ne treba raditi drugome što tebi nije milo" - završava priču hodžina komšinica, koja je imala iskustva sa raznim magovima i koja tvrdi da "magija može čudo da napravi".


- Donesi mi sliku njegovu, majicu ili veš i dalje je sve moj problem. On više neće drugu pogledati, a ako se i desi daću vam nešto što ćete mu dati da popije - objašnjava u telefonskom razgovoru jedna od čuvenih vračarica Aiša, a onda nastavlja priču o sebi.

- Koliko sam samo švalerskih veza rasturila više niko ne bi mogao da izbroji. Kod mene dolaze iz Njemačke, ima ih i iz Rusije. Dolaze svi, ljekari, obrazovani ljudi, policajci, a i mnoge poznate zvijezde sa estrade. Ja nikada ne pričam ko je, jer to mi nije dozvoljeno. Moram da ubilježim podatke u moj tefter da ne bih pobrkala one što ja sastavim i rastavim - kaže Aiša uvjerena u moć svojih gatki.

Odnedavno, pomoć su počeli da traže i muškarci. Kažu, oni imaju svoje razloge, koji su uglavnom poslovne prirode, da na granici prođu bez problema, da imaju više para od komšije itd.

27.09.2008.

Džinsko kolo

Dana 4. 10. 2002. godine, u 22 sata i 50 minuta, putem telefona, policijskoj stanici u Visokom došla je dojava da je Hamdo Ramić u selu Gornja Seoča napadnut od strane džina. Poziv su uputili mještani sela Gornja Seoča tvrdeći da se iz kuće Hamde Ramića čuju krici. Iako je takva vrsta napada u zoni odgovornosti hodža a ne policije, policija je ipak odlučila poslati patrolu. Napad je - je li - napad.

Policijska patrola u sastavu od dva policajca uputila se na mjesto događaja, gdje su kod seoske džamije zatekli dvadesetak mještana, među kojima je bilo i nekoliko hodža. Pošto se kuća iz koje se čuju krici nalazi od džamije nekih stotinjak metara vazdušne linije, na samku i neosvijetljena, patrola je tražila od mještana da ih neko ko zna put otprati do kuće, no niko od prisutnih se to nije usudio. Pošto su im baterijske lampe bile slabe, policajci su u pomoć pozvali pojačanje. U drugom policijskom autu koji je stigao na lice mjesta nalazila su se tri policajca. Onda se svih pet policajaca popelo do Ramićeve kuće. Svi do jednog su bili sigurni da su se iz kuće čula najmanje tri različita glasa.

Međutim, na njihove pozive se odazvao i izašao jedino Hamdo, koji i inače sam živi u trošnoj ćerpičari na rubu sela. Kada je on izašao, svi glasovi su najednom utihnuli. Hamdo je tu večer, u pratnji policije, odveden u Visoko, gdje mu je u tamošnjem Domu zdravlja data injekcija za smirenje, nakon čega je vraćen kući.

I to bi otprilike bila verzija događaja sa policijskog stanovišta, a ta verzija ujedno demantuje pisanje pojedinih medija da su se te noći sa mjesta događaja uhvatili noge i hodže i policajci. Iz istih, policijskih izvora, nezvanično se može saznati da dežurno osoblje u Domu zdravlja nije u Hamdiji tu noć prepoznalo hitan slučaj sve dok se iz Hamdije nije ponovno nenadano nešto glasno javilo, zbog čega je dežurna doktorica odskočila u pravcu zida. Po policijskim se izvorima tako moglo zaključiti da su te noći svi bili u strahu, a jedino su policajci bili neustrašivi.

U Domu zdravlja nije bilo doktorice koja je dežurala te večeri, a ostalo osoblje koje se sjeća noći u kojoj su Hamdu doveli kaže da se nije desilo ništa što bi bilo razlogom za strah.

Neustrašivi Seočani Da li je uopće postojao "slučaj" ili su novinski naslovi tipa "Šejtani opsjedaju Visoko" plod mašte gladne senzacionalizma, i, ako jeste, to da li je u cijelom slučaju postojao razlog za strah, najbolje znaju u samoj Gornjoj Seoči, koja je u javnosti već predstavljena kao selo koje se bojalo zalaska sunca.

"Hamdo ti je, beli, nagazio na džinsko kolo. Svakome se to može desiti, a najviše baš 'vako na raskrsnicama, gdje sad stojimo", veli dedo koga upitasmo za Hamdu.

"Pa da se onda pomaknemo malo, a, dedo?" Kad smo se malo pomakli, dedo reče da je Hamdo maloprije prošao pored nas kad smo ulazili u selo, samo nismo znali da je to on, a i prošao je dosta nečujno. A, opet, sve i da smo znali, ne bismo ga nešto zasretali. Možda čovjek žuri kakvim poslom.

"Mogli ste komotno", kaže dedo, "sad je to prošlo. Hamdo je sad dobro kako je hodža Arap rastjerao džine iz njega. Nego, više ti o tom znaju dolje u granapu."

A seoski granapi su provjerena mjesta gdje se mogu dobiti sve informacije: od one koji cuko u selu hoće ujesti, do one šta je sinoć George Bush večerao, pa tako i gdje se tačno nalazi Hamdina kuća i šta se zapravo tu dešavalo. "Prvo, da se odmah razumijemo: nije istina da smo se od straha zatvarali u kuće sa prvim mrakom", jednoglasni su u granapu. Najprije nisu znali o čemu se radi. Treba reći da su uglavnom svi u selu dobri sa Hamdom. Jednom mu je jedan rano ujutru dolazio kući jer su zajedno trebali ići u drva. Kad je došao pred kuću, čuo je nekakav glas, isto kao da se ovca prehlađena javlja. Pitao Hamdu ima li kakvu sipljivu ovcu, ovaj rekao: ma, jok. Da je znao o čemu se radi, on bi, veli, razgulio odozgo. Ali, nije.

I drugi su u selu, prolazeći ispod Hamdine kuće po noći, bili sigurni da su čuli ili krike ili kako se jedan dere a dvojica pričaju. Samo što obično nije bilo svjedoka pa bi ljudi šutjeli da ih selo ne napravi budalama. Sve do jednom, kada su se u granapu otvorili i usaglasili stavove da nešto nije u redu i da nešto treba poduzeti. Krenuli su ranom zorom do Hamdine kuće, i, kad su došli pod kuću, čuli stravične krike, isto kao da Hamdu neko teroriše. Vratili su se i čekali da Hamdo dođe u prodavnicu. Kada je došao, djelovao je iscrpljeno. Kad su mu rekli da su išli do njega i šta su čuli, priznao je da mu se nešto dešava. Kaže da najprije osjeti nešto kao da hoće da mu se štuca. A kad Hamdo štuca, cijelo se selo zadevera.

Nije bilo druge nego… Onda je selo krenulo od hodže do hodže, da i sebe i Hamdu kutariše belaja. Skupili pare da ga izliječe. Međutim, jedan se hodža odmah razbolio nakon što je čuo glasove a da nije ni čestito prišao kući. Drugi je, opet, dva dana ležao u postelji nakon što mu se nešto prikazalo u noćnom pokušaju približavanja Hamdinoj kući. Od Hamde su odustale sve čuvene hodže iz visočkog kraja.

Tu noć 4. oktobra 2002, kada su zvali policiju, pred džamijom su se bili sakupili svi. Četvorica hodža i dvadesetak mještana. Došla su najprije dva policajca, koji su konstatovali, onako izdaleka, eto, koliko se čulo, da sa njim ima još neko i da treba zovnuti pojačanje. Kada je pojačanje došlo, niko od prisutnih nije smio otpratiti policajce do objekta. Istina je da su oni otišli sami do kuće, opkolili je i glasno zapovjedili da iz kuće svi izađu. Izašao je samo Hamdo, jer su svi ostali koji su se čuli bili u Hamdi.

"Hamdo je pun džina k'o šipak", rekao je hodža Arap kad ga je prvi put vidio. Kad je Hamdi hodža pod nos primakao miris protiv džina, stala je dreka iz njega. Onda je dogovoreno da se istjerivanje džina iz Hamde obavi u džamiji u Gornjoj Seoči. Hodža Arap je pristao da sam taj čin mještani mogu snimati i kamerama. Tako se u džamiji skupilo desetak ljudi i dvije kamere. Svjedoci koji su prisustvovali samom činu istjerivanja džina kažu da je prizor nezaboravan: Hamdo je ležao na ćilimu, a kad je hodža počeo učiti, iz Hamde su krenuli glasovi, dok mu je tijelo stalo lebdjeti u neprirodnom položaju. Tek je malo dodirivao tlo. Snimale su dvije kamere, a kamera koju je držao čovjek koji nije uza se imao zapis protiv džina, stalno se gasila. Čak je hodža Arap pričao sa džinima, pitao koji od njih gasi kameru. Sve vrijeme dok je trajalo istjerivanje, a trajalo je dva puna sata, sijalice su u džamiji treperile. Čak je jedna i prsla. Sam Hamdo se poslije, kad je došao sebi, ničega nije sjećao. Pitao je otkud on tu.

Istjerivanje džina je ukupno dva puta obavljeno i Hamdo je sada zdravo i veselo. Kažu da je hodža Arap iz njega istjerao sve džine, ali da mora još jednom doći da ih rastjera i oko kuće, gdje se sakupljaju.

U Seoči kažu da je gore kod Hamdine kuće Hamdin babo prije tridesetak godina ubio Hamdinu majku pa sebe. U Gornjoj Seoči je živio i Niset Ramić, čovjek koji trenutno leži u zeničkom zatvoru i koji je nedavno javno u medijima iznio niz optužbi na račun Hasana Čengića kao navodnog nalogodavca za ubistva koja je izvršio. Da li te činjenice utiču i u kojoj mjeri na stvaranje pogodnog miljea da bi došlo do manifestacije jedne paranormalne pojave, nije jasno. A da je došlo, jeste. Ko ne vjeruje, niko ga ubijediti ne može. Ko vjeruje, nema potrebe da sad ide u Gornju Seoču i gleda snimljeni materijal.

27.09.2008.

Bosanski iscjelitelji

 

Za Zumretu Beganović, iscjeliteljku iz Puračića, mnogi su čuli jer je u tom kraju poznata kao osoba koja neobičnim načinom liječenja pomaže ljudima u nevolji.Specifičnoj iscjliteljskoj tehnici naučio ju je djed njenog supruga, čuveni duhovni iscjlelitelj u Janji kod Bijeljine, čovjek za koga je narod govorio; "Dragi Bog, pa on-druge nema!".

Ovaj nesvakidašnji metod liječenja svodi se zapravo na kombinaciju učenja iz svete knjige Kurana i blagotvornog djelovanja bilja.Na ovaj način Zumreta već devet godina uspješno otklanja crnu magiju, ali liječi i bolesti pred kojim je klasična medicina nemoćna.O tajnama alternativne medicine, slušala je je još kao malo dijete.

-"Još od malih nogu voljela sam da slušam kada žene pričaju o liječenju alternativnim metodama.Imala sam sreću što sam udajom ušla u porodicu poznatog iscjelitelja, pa sam imala prilike da vidim kako on liječi.Kada je vidio da me to zanima, dopustio mi je da mu pomažem i vremenom mi prenio sve svoje znanje", kaže Beganovićka.

Mnogima ljudima nejasno je zašto Zumreta koristi moć ljekovitog bilja, kada već ima sposobnost da iscjeljuje duhovnim putem.

-"Slažem se da nije lako penjati se po brdima i tražiti pojedine travke, ali bez njih ne bi mogla čovjeku u potpunosti da pomognem, jer nije svakom potrebna duhovna terapija ili skidanje crne magije.Prije godinu dana obratio mi se za pomoć bračni par koji je sedam godina pokušavao da dobije bebu.Lutali su od doktora do vidara i vračara koji su i skidali "magiju" - i ništa.Dala sam im čajnu mješavinu koju sama pravim, i već nakon mjesec i po dana trajanja terapije žena je ostala u drugom stanju.Danas su ovo dvoje ljudi sretni roditelji jednomjesečne bebe", s ponosom ističe Zumreta i naglašava da ljudi ne bi trebalo da se zavaravaju kako su svi njihovi problemi proizvod sihira ili nabacivanja crne magije - nekada su i oni sami krivi, a njihove zdravstvene tegobe proizvod su nepravilnog načina života, koji je u neskladu s prirodom.

Iako je Zumreta dosad izliječila mnogo ljudi od različitih bolesti, i pored toga što ni sama ne zna broj nevoljnika kojima je vratila sreću u život, ova bosanska iscjeliteljica želi da posebno istakne kako ni ona nije svemoćna.

-Oboljelog od raka ne može niko da izliječi, pa čak ni ja", iskrena je Zumreta.

Zumreta Beganović kaže da je crnu magiju u suštini lako skinuti jer se u dovama iz Kurana nalaze tačna upustva kako se izboriti s nevidljivom silom.Ipak, potrebno je imati i talenat za tumačenje pojedinih molitvi.

-"Potrebno mi je da znam ime i prezime, datum rođenja i ime roditelja osobe koja mi se obratila za pomoć, da bi tačno mogla da otkrijem ko joj je nabacio zlo.Potom slijedi vešednevno učenje molitvi, i kad klijent dođe na posljednji tretman, kažem mu da sopstvenom rukom presječe konac na devet komada.Ukoliko se nakon molitve ti komadi sastave sami od sebe, pacijent je izlječen", kaže Zumreta.

Pored ovog tretmana iscjeliteljka iz Puračića pravi i obljev ( voda u kojoj su ostojali zapisi od 12 do 24 sata) kojim se njen pacijent kupa 40 dana kako bi voda odnijela svo zlo od njega.

-"Koristim i bilatovsku biljku, koju nabavljam na mjestu gdje se obavlja hadž.Ona služi da donese mir i blagostanje u kuću, da zaštiti od dušmana i njihovih kletvi.Mnogo ljudi obraćalo mi se zbog neuspjeha u poslu, ali bi im, nakon što bi dobili ovu biljku, sve krenulo na bolje", ističe na kraju razgovora Zumreta.

SIMPTOMI CRNE MAGIJE

"Nameti, sihiri, odnosno nabačeno zlo, od normalne osobe mogu da naprave psihijatrijski slučaj, kojem ne može pomoći ni jedna klinika.A da ne pričam o slučajevima kada odlični brakovi pucaju preko noći.Isto tako, iznenadne glavobolje, crni kolutovi ispod očiju, crvene oči, depresija - sve su to jasni znaci magije i upozorenja čovjeku da potraži pomoć duhovnog iscjelitelja, objašnjava Beganovićka.

27.09.2008.

Bajanje

Bajanje je u suštini magijsko liječenje riječima koje najviše praktikuju Romi te se u Bosni za bajanje uvijek govorilo da je ciganski zanat.

Gašenje ugljena na Balkan su donijeli Cigani pristigli iz Turske a preko njih su ga prihvatili i drugi narodi.Ciganke su od davnina imale običaj pohoditi sela i varoši i nuditi gašenje ugljena bolesnima, uz uobičajno pitanje: "'ajde, bre, da ti baba gasi ugljen?".Da bi to izvela uzima čanak sa nenačetom ili cijelom vodom, dodajući u nju kasnije kakav biljeg od bolesnog - končić od odjeće ili pramen kose.Iza toga golom rukom ili mašicama uzima živ ugljen iz vatre i baca ga u čanak s vodom.Tom prilikom hukne, zijevne i šaptajući pita: je li urok?.Na to pitanje nadovezuje riječi: "ključ na nebu, katanac u moru".

Ako ugljen cvrkne i potone vješta Ciganka govori da jeste.Zatim stavlja biljeg u vodu i pazi na njegovo kretanje jer ukoliko krene zapadu u pitanju je teška bolest a ako istoku onda je bolest laka.Ako biljeg kaže, da bolesniku ima lijeka, tada se baca ugljen i namjenjuje za svaku bolest koje se baba može sjetiti.Kod kojeg naziva bolesti ugalj pisne i potone, znači ta je bolest.Odmah se kazuje lijek za nju.Bolesniku se tada osim lijeka daje da pije i tu vodu u kojoj je ugljevlje gašeno, od čega vele ozdravi.

27.09.2008.

Vračarin cikavac

 

U prošlosti svaka bolja vračara u Bosni imala je svog volšebnog slugu zvanog cikavac, izleženog iz jajeta crne kokoške bez ijednog biljega.To jaje mora biti što manje takozvani iznosak kako bi ga što lakše mogla nositi ispod lijevog pazuha narednih četrdeset dana.Dok ga krijući nosi ispod pazuha vračara ne smije niti se umivati niti Bogu moliti pošto, po vjerovanju, te dvije stvari sprečavaju rođenje cikavca.Tom čudesnom vračarinom slugi Muhamed Fejzi beg Kulenović u svom pohvalnom djelu «Nešto o narodnom praznovjerju u Muhamedovaca u BiH» posvetio je nešto malo prostora: «Ima žena, koje ne imaju ni krave ni ovce, pa ni čestite koze, a ipak imaju mlijeka više nego li onaj koji čitav dželap muze.A kako je to moguće? Ovako: takova žena nosi pod pazuhom četrdeset dana kokošije jaje.Nakon četrdeset dana izleže se iz onog jajeta pile, to pile hoda oko vračarice u zoru i prvi mrak, dok se svačije mlijeko spovlači.Danju nestane tog pileta, a u prvi mrak opet dođe i tako neprestano, dok je god vračarica živa. Svaki dan ima više i više mlijeka i kajmaka».U jednom drugom radu se još kaže:

 « Kad se cikavac izliježe, izgleda kao mješčić, te ga ona žena čiji je šalje po komšiluku, te jede mrs, kao sir, kajmak, maslo, ili sisa tuđe ovce, koze i krave.Kada se cikavac najede i nadoji ide gospodarici pa joj ono sve izbljuje taman kao da driješiš mješinu.Ona ovaj mrs jede i drugima prodaje.Nema, vele, ništa griješnije, no leći cikavca».

27.09.2008.

Bosanskohercegovačka vjerovanja

Mjesec se po vjerovanju žitelja Velike Kladuše i Cazina može ureći pa je stoga, kao protumjeru, potrebno svaki put kada se ugleda Mlađak reći: "Mašala, vidi mladog Mjeseca!".Kad je Udžba ili Uštap (pun Mjesec) može se vidjeti, po pričanju Krajišnika, lik čovjeka sa podignutom sjekirom u ruci.Kako predanje kaže "To ga je Allah kaznio (prebacio na Mjesec) što je podignuo ruku na mater".Drugdje u Bosni, ljudi pričaju da se vidi "Mujo kako sjedi na trnovitom panju".

Dok je Mjesec podložan uroku, pričaju dalje Krajišnici, Sunce zna biti urokljivo.Upravo zato su stare nene upozoravale da se mlijeko ne smije prenositi iz kuće u kuću a da nečim posuda nije pokrivena jer u protivnom "ako ga Sunce "vidi" neće ga biti".Prije Jurjeva, upozorava bošnačka predaja, Sunce je otrovno pa treba izbjegavati duže izlaganje njegovoj toplini.

Po staroslavenskoj predaji nekad su na nebu sijala čak tri Sunca.To se nije dopalo aždahi te je iz čiste pakosti i želje da zemljom zavlada mrak pojela dva dok je treće vješta lastavica iznijela visoko u nebo van aždahinog dosega.Otud i vjerovanje našeg naroda kako je grijeh ubiti lastavicu - spasiteljicu ljudskog roda.

Crvena kiša - u Cazinskoj krajini spominje se legenda kako je onog dana kada su se vjenčali brat i sestra, zbog teškog grijeha, padala krvava, crvena kiša.I padat će opet ako se isto dogodi.Dok pada kiša a istovremeno grije Sunce u Krajini neka stara mudra glava zna reći: "Rodio se još jedan Ciganin!" dok sami Cigani takvo Sunce nazivaju "mrtvačkim" i po njihovom vjerovanju ono će ih grijati na onom svijetu.Narod tvrdi kako vjetar mora tri dana zamotavati oblake da bi pala kiša.Ukoliko grmi ne valja nipošto sjediti kraj prozora i gledati van jer može biti zlo.Navodno, tad se mogu vidjeti neobične prikaze i pojave koje nisu za ljudske oči.Čim se pojavi duga na nebu u narodu je pouzdan znak da je kiša svoje ispadala.I za kraj, svima je poznato vjerovanje da će čovjek promjeniti spol ukoliko prođe ispod duge.

 

Kad se ugleda mladi Mjesec govori se: "Mladi Mjeseče, dragi drađače, ja tebe granjem ti mene zdravljem, ja tebe vrećom ti mene srećom".U Gračanici reče se ovako: "Stari starjače, mladi mlađače, kad tebe vuk ujeo, onda mene zub zabolio.Ja tebe šakom ti mene kapom, ja tebe granjem ti mene zdravljem, ja tebe obućom ti mene odjećom, ja tebe vrećom ti mene srećom".

Bošnjaci kada prelaze u novoizgrađenu kuću najprije nalože vatru od nanosa tojest od onog sitnog granja što je voda nanijela kako bi u novom domu uvijek bilo berićeta.Neki uhvate pticu pa ju kad useljavaju najprije u kuću metnu - da im sreća leti u kuću kao ptica.

Ne valja u vatru pljuvati a posebno je grijeh pomokriti se na nju.

Starješina kuće ne smije nikada dozvoliti da se kuća petkom i nedjeljom pomete, jer će se berićet iz kuće izmesti.Te dane ne valja ni volove u jaram hvatati, niti se na kućnu čeljad srditi.

Ako se čovjek za sofrom poreže znak je da će se kajati od nekog svog posla kojeg je uradio ili od riječi koje je izgovorio.

Da se sačuva kućni berićet uoči petka ili Jurjeva pomete se kuća na dvije kamare (hrpice) pa govori: "Dževap činim mu, dedžiji džep čanak".Zatim se smeće sa obje kamare pomješa, pokupi i baci prema kibletu i tri puta pljune u metlu.

Kada se dijete rodi u košuljici biće veoma sretno i napredno.Ako bi mu roditelji u košuljicu, umotanu u mušemu, metnuli u mišicu desne ruke, to dijete ne bi mogla ni puška ubiti, ni sablja posjeći.

Biser postaje od majske rose.U maju, kada pada kiša po moru, izađu na površinu morske ribe i hvataju kišne kapljice.Koliko koja kapi uhvati, toliko u njoj nastane bisernih zrna.

27.09.2008.

Šuplja hamajlija

Tiha, blaga, povučena u svoj svijet.Zrači nekom tajanstvenom energijom.Ipak, toliko snažna da uklanja i najjače crne magije.Ljudi joj dolaze sa svih strana; i ona putuje na sve strane.Iscjelivanjem pomoću kristala počela se baviti 1979. godine.Reći će da je učenica pokojne tete Ane, poznate sarajevske proročice.Uz pomoć njezinih kristala i šuplje hamajlije što joj je sa hadža donio donio hadžija Sulejman iz Visokog.

 

Iscjeliteljka Muni pomoću kristala liječi nesanicu, glavobolju, mučninu, nervozu, strah, napade panike, strepnju...Njima može još i dijagnosticirati oboljenje, bez nalaza i ljekarskih pregleda.Šupljom hamajlijom skida crnu magiju.

-Hamajlija mi je dar od hadžije Sulejmana iz Visokog.Poznavali smo se preko njegove nevjeste još od prije rata.Često sam od njega kupovala mlijeko.Kada je poslije rata otišao na Kjabu, donio mi je šuplju hamajliju.Zadužio me je da njome liječim ljude – kaže Muni.

 

Tri provlačenja kroz šuplju hamajliju štite od svih uroka.Ime šuplja hamajlija je dobila jer je u krugu po čijim su obodima ispisani harfovi i drugi znakovi poput očiju i ruku.Onaj ko želi da ga hamajlija štiti, mora se tri puta provući kroz nju.Postoje predanja koja kažu da su šuplju hamajliju prije mnogo godina koristila istočnjačka plemena kada su neko od muške djece željeli pripremiti za buduće ratnike.Hamajlija navodno štiti od svih uroka.

 

Ljudi joj dolaze sa različitim problemima.Mnogima pomogne.One kojima ne može pomoći, ne želi lagati.Otvoreno im kaže da idu dalje.Radi iz ljubavi, a ne zbog novca.

-Ljudi su bolesni.Mnogo!Nikada kao danas nije bilo crne magije!A i stres je kriv za mnoge probleme.Ljudi ga se moraju oslobađati ako sebi misle dobro – kaže ogorčena.

 

U svojoj praksi, kaže, dosta koristi tibetansku i kinesku medicinu.Pobornik je učenja Kurana, ali ne vjeruje u sihire.Po njoj je riječ o nagomilanoj negativnoj energiji koja se skida šupljom hamajlijom.

 

27.09.2008.

Tijelo u borbi protiv zla

 

Nasveta Š. dugo nije mogla da otkrije uzroke vrtoglavice, koje su je veoma često mučile, iako je posjetila mnoge bolničke ustanove i potrošila veliku količinu novca odlazeći kod mnogih iscjelitelja prevaranata.

"Prvi napad vrtoglavice imala sam prije godinu i po dana.Pala sam u nesvjest i ni sama ne znam koliko sam dugo ležala na podu.U takvom stanju zatekao me je sin pošto se vratio iz škole.Kada je nedugo zatim došao sa posla i moj suprug, odvedena sam u Dom zdravlja gdje me je pregledao dežurni ljekar i konstatovao da imam visoki pritisak", počinje svoju ispovijest u ordinaciji Rasima efendije Hadžića ova četrdesetogodišnja Maglajka.Međutim, terapija koju je ljekar propisao nije dala nikakve rezultate - gotovo da nije bilo dana u kojem Nasveta ne bi imala vrtoglavicu.

-"Plašila sam se ćak i da se popnem na stolicu kako bi obrisala prašinu.Pošto sam vidjela da mi lijekovi ne pomažu, zaključila sam da ovo ne mogu biti čista posla i da je zlo u moju sudbinu umješalo svoje prljave ruke.Odlučila sam da potražim pomoć od hodža, parapsihologa, bioenergetičara i travara", kaže Nasveta.

Nasveta ističe da ni posjete duhovnim iscjeliteljima nisu dale uspjeha, iako im je dosta novca ostavila.U želji da upozori ljude da ne nasjedaju na svakojake priče šarlatana koji se predstavljaju kao iscjelitelji, Nasveta je navela svoje iskustvo s jednom gatarom iz Sarajeva.

-"Gatara mi je uzela sve zlato koje sam imala, a da ni sama ne znam kako.Ta žena me je naprosto omađijala i otela mi ne samo veliku svotu novca, nego me je natjerala da joj predam i vjenčani prsten.Rekla mi je da je magija bačena na moje zlato i da ga mora da zakopa na četrdeset dana kako bi se "očistilo".Ne samo da je to moje zlato dobro "očišćeno" nego je i prodato za lijepe pare, a otkrila sam i ko ga je kupio", priča Nasveta i dodaje kako je spas pronašla zahvaljujući svojoj rahmetli majci.

-"Došla mi je u san jedne noći i rekla da moram da jedem jer ličim na kostur.Saopštila mi je da postoji čovjek koji može da mi pomogne i gdje da ga potažim.Tako sam i došla do efendije Rasima Hadžića, duhovnog iscjelitelja iz Tuzle.Pogledao me je, uzeo drevno učilo i stavio mi ga na uho.Počeo je na njega učiti dove iz časnog Kurana, dok je mene svo vrijeme oblivao znoj.Inače, do sada mi se dešavalo da, kad odem kod nekog hodže i on počne da uči dove, ja pobjegnem glavom bez obzira.Ali, tada nisam pobjegla, jer me neka sila držala "prikovanu" za stolicu.Na momente sam duboko uzdisala, zaklapala oči, djelovalo mi je kao da se nalazim u nekom čarobnom svijetu.Poslije učenja dova, efendija me je provukao nekoliko puta kroz šuplju hamajliju i dao mi biljne kapi za jačanje organizma", priznaje Nasveta, koja je još prve noći nakon tretmana spavala kao beba.Kaže da je ponovila još pet tretmana zahvaljujući kojima je danas konačno opet zdrava.

-"Nema više vrtoglavice, depresije, nervoze, lupanja srca.Ponovo radim po svojoj kući i avliji i opet sve cvjeta i puca od čistoće.

 

TIJELO U BORBI PROTIV ZLA

Komentarišući pojavu vizija, koje osobama pod uticajem sihira ili crne magije mogu pokazati put do onoga ko im može pomoći, efendija Rasim ističe da se u tijelu uvjek zadrži zdrav dio koji se bori protiv zla i da ono osjeća ko mu može pomoći da se ono pobjedi.

-"Tako je bilo i sa ukazanjem koje je poslalo gospođu Nasvetu do mene.Njen duh je lutao i tražio pravog spasioca i, na kraj, uz pomoć Allaha dž.š. došao do mene", istakao je efendija Rasim Hadžić.

27.09.2008.

Hodže iscjelitelji

 

Damir S. iz Srebrenice patio je od postratnog sindroma.

-"Moji roditelji, posebno sestra i djevojka Sandra, primjetili su da se nešto dešava sa mnom, iako sam to pokušavao da sakrijem.Teško sam podnosio smijeh, a kamoli nečiji povišen ton u razgovoru.Izbjegavao sam da idem na posao i stalno sam nalazio izgovore da ostanem kod kuće.A onda mi je prije tri godine jedne noći u snu pred očima nešto eksplodiralo kao granata, osjetio sam jaku glavobolju, a tijelo je počelo da mi se trese od iznenadnog straha.Preplašeni roditelji su me odveli u Dom zdravlja gdje su me umirili injekcijom, uputili me kod neuropsihijatra koji je dijagnostikovao težak psihički poremećaj, uzrokovan ratnim dešavanjima.Međutim, i pored terapije, ostao je strah, trzanje tijela i poteškoće u govoru.Bilo je trenutaka kada bi nekontrolisano vršio malu nuždu opsjednut crnim mislima", prisjeća se Damir svojih muka.

U međuvremenu, njegovi najmiliji čuli su za Alju ef. Harića i prije tri mjeseca uputili se u Doboj gdje su našli spas za svoga sina.

-"Na izlječenju mladog Damira radio sam tri tretmana kako bi mu obnovio životnu energiju, uspostavio ravnotežu u njegovom nervnom i moždanom sistemu, oslobađajući ga kandži straha", ističe efendija Harić.

-"Učenjem iz svetog Kurana otklanjam 701 tegobu jer ih toliko čovjek može imati.One su različite i u toj igri različitosti svaka traži lijek za sebe, što je dragi Allah i omogućio.Učim dove za nafaku, spajam rastavljene, ako je to po njihovoj želji i rješavam bračne, odnosno ljubavne probleme.A svemu ovome uglavnom kumuju sihiri ili crna magija.Često kažem da, ako musliman prouči sure, Bismille i El-Fatihu, on se zaštitio od negativnog utjecaja.Ljudi pravoslavne, katoličke, židovske i svih drugih vjera, moleći se dragom Bogu - koji je jedan, takođe se štite od zla.Zato ne treba bježati od vjere i insistiram da se ti ljudi, uz moje tretmane, vrate vjeri i da je praktikuju onako kako su ih otac i mati učili.Htio bi istaći da sudbinu ne proričem i da je to grijeh, jer samo dragi Allah zna šta čovjeka čeka i niko više", kazuje efendija Harić.

 

POMOĆU KURANA MAGIJA SE LAKO SKIDA

"Crnomagijaši često postavljaju vradžbine na mjesta kuda ta osoba prolazi, no pomoću učenja dova iz svetog Kurana to se veoma lako skida i to postaje obično smeće.Ne idem ni u čiju kuću da tražim sihire i zapise, to je budalaština jer to sve gubi moć poslije četrdeset dana i sve je kasnije u glavi oboljelog"

upozorava efendija Harić.
27.09.2008.

Turbe Tahira Kandaqija

Na seoskom mezarju u Ostrosu nalazi se turbe čuvenog hodže Tahira Kanaćevića (Tahir Kandaqi), kojem pripisuju čudotvorna svojstva, i kojeg zbog toga pohode nevoljnici sve tri vjere. I za života, Kanaći je činio djela za koja kažu "da nijesu s ovog svijeta". Obdaren "čudnim sposobnostima", bio je čuven i poštovan, jer su mnogima isjeliteljska riječ i ruka tog čovjeka bili jedina utjeha i lijek.

 

Kanaćević je rođen 1908. godine, u Malom Ostrosu. U Tirani je završio osnovnu školu i mekteb, a potom u Velikoj Medresi u Skadru izučio islamske nauke i orijentalne jezike. U Krajinu se vratio poslije rata i bio imam u Curjanu, Arbnešu i Koštanjici, sve do penzionisanja. Radio je na opismenjavanju i kultivisanju žitelja ovog kraja. Sredinom šezdesetih, Kanaćević je na Kosovu postao derviš, a kasnije je postao šejh (starješina) tog reda.

 

Iako je često obavljao poslove ljekara po krajinskim selima, Kanaćević je postao znamenit po liječenju bez upotrebe medicinskih sredstava. Kada bi mu došao neki od nevoljnika, tražio bi da “pacijent” kaže svoje i ime majke. Pogledao bi u svoje knjige, i odmah rekao zbog čega je on došao kod njega. Liječio je na razne načine: zapisima (amajlijama), molitvom, stavljajući svoj dlan na bolno mjesto. Glavobolje, nervna rastrojstva, duševne poremećaje, “od mađije”, uroka, paralize, zmijskog ujeda – poduži je niz bolesti koje je, sa nesumnjivim uspjehom, iscjelivao.

 

Ako bolesnik “nije bio za njega”, slao ga je u bolnicu ili kod pravoslavnog ili katoličkog popa, a ima i onih koje je slao pod Ostrog. Za svoje “usluge” nije nikada tražio novac i uvijek je tvrdio da je on samo posrednik, a da je u Božjim rukama sudbina bolesnika i njegovo izliječenje.

 

Postoje živi svjedoci “poduhvata” ovoga čovjeka, a koji pripadaju parapsihološkim fenomenima. Kanaćević je, kažu, bio na lađi koja se iz Skadra vraćala prema Krajini, a sa njim se posvađao čovjek, koji je upravljao lađom. Da bi prekinuo raspravu Tahir je rekao: "Ako si ti u pravu, mi ćemo se iskrcati u Murićima, a ako sam ja, Božjom voljom, mi ćemo uskoro biti u Ckla”. I, iznenada, kao u srednjevjekovnim čudesima, niotkuda, dunuo je jak vjetar i vratio brod prema pučini, tako da je spomenuti kormilar morao promijeniti pravac i iskrcati se u Ckla.

 

Nekoliko desetina putnika bilo je prisutno, kada je u Vladimiru, pošto ga je vozač uvrijedio, na nepoznat način zaustavio autobus. Svi napori vozača da pokrene vozilo bili su uzaludni. Poslije nekog vremena, Kanaćević je na volšeban način pokrenuo autobus, ne želeći da putnici plaćaju šoferovu krivicu. Jednog policajca iz Krajine, koji je pokušao da mu zabrani rad, natjerao je da mu zakuca na vrata tražeći pomoć, jer nekoliko noći nije mogao oka sklopiti.

 

Turbe KandaqijaDešavalo se da sjedi u zatvorenoj sobi i “vidi” ljude koji dolaze kod njega, znajući i zbog čega, iako su bili daleko i po nekoliko kilometara. Primao je ljude danju i noću, bez obzira na vjeroispovijest. NJegova iscjeliteljska moć, savjeti ili sugestije bili su svakome na usluzi. Kada bi ga pitali koju vjeru cijeni najviše, šejh je odgovarao: ”Svaka je vjera svijetlo u mraku neznanja, a svako svijetlo jednako pomaže u mraku, koje god da je boje”.

 

Tahir Kanaćević je sahranjen 1985. na groblju ispred džamije u Ostrosu, gdje mu je podignuto turbe (mauzolej). Ovo mjesto danas pohode brojni znatiželjnici, ali i oni koji traže lijeka. To je bila preporuka Kanaćevića - da onaj koji traži pomoć, ostavi neku, makar i najsitniju stvar, i pomoli se iskreno - proći će ono zbog čega je došao.

Tahirov sin je nastavio porodičnu tradiciju da pomaže ljudima, bez razlike ko su i odakle dolaze.

 

26.09.2008.

Bosanske stravarke - nana Fatima

 

OLOVO SVE KAŽE

 

Ukoliko je nekom napravljen sihir, Fatima Avdić prouči molitve i već za nekoliko dana osoba koja je to učinila pojavi se na vratima nesretnog čovjeka.


Iscjeliteljka poznata je u cijeloj tuzlanskoj regiji po velikim uspjesima koje postiže u salivanju strave. Njeno ime izgovara se sa velikim poštovanjem u mnogim kućama u koje je unela mir i radost, razrješivši ukućane brojnih problema.
"Salivanje strahe naučila sam još u ranoj mladosti od nane. Kao mala, vrzmala sam se oko nje da vidim u šta će se olovo oblikovati i šta to cvrči u hladnoj vodi. Samostalno radim već sedamnaest godina i do sada nisam imala nijednu primjedbu na rad, dobijala sam samo pohvale. Osim toga, pomoću časnog 'Kurana' skidam sihire i uroke, i to učeći za to namenjene dove. Isto tako, ispisujem zaštitne amajlije i zapise protiv zla jer se uz salivanje strave oboljelom mora skinuti i nabačena magija. Možda se čini nevjerovatnim, ali ako vam je napravljen sihir, urok ili, kako to danas zovu, crna magija, tokom mog učenja to će se otkloniti, zapaliću djelo onoga ko vam je to učinio i ta osoba pojaviće se na vašim vratima", kaže Fatima.
Iscjeliteljka napominje da ova metoda već pada u zaborav jer je nekad svaki zaseok, svaka mahala ili red kuća imao po jednu ženu koja je salivala stravu. Nažalost, danas onih koji su zaista sposobni to da čine ima malo, pa se pojavljuju prevaranti koji žele samo da ostvare korist, ne razmišljajući o tome da znaju da će zato odgovarati kod dragog Alaha.
Fatima kaže da prije početka salivanja strahe, osoba kojoj će se to čini mora da bude čista i sjedinjena sa vjerom - veoma je teško raditi sa prljavim ljudima i nevjernicima.
"I ja moram da se pripremim. Moram uzeti abdest i klanjati namaz. Potom uzimam komad olova kojim triput kružim oko glave oboljelog, a potom mu ga tri puta stavljam na tijelo, počevši od glave do koljena. Za to vrijeme učim posebne dove iz časnog 'Kurana'. U peći mora da bude jak žar da bi se otopilo olovo koje stavljam u posebnu kašiku. Istopljeno olovo tri puta izlivam u posude sa hladnom vodom iznad glave, prsa i koljena oboljelog koji je za to vrijeme pokriven crvenim pokrivačem. Vrelo olovo u vodi 'puca' stvarajući razne oblike koji pokazuju od čega osoba pati, koliko je u njoj straha i njeno opšte zdravstveno stanje, pa i to da li je pod sihirima ili nije. Ukoliko olovo puca tri puta nad glavom oboljelog i u potpunosti se raspe, nema više nastavka do sutradan, a to znači da oboljelom treba duže istjerivati strah i pogan", objašnjava naša sagovornica dodajući da ova metoda, osim u oslobađanju od strahova, pomaže i u slučaju čudnog ponašanja, nemirnih snova, pihosomatskih bolesti i savjetuje da bi svaki čovjek ovoj proceduri trebalo da se podvrgne četiri puta godišnje.
"Olovo je najbolji dijagnostičar i uvijek tačno pokaže u čemu je problem. Ni sama ne znam koliko sam strava do danas salila. Bilo je mnogo i onih iz inostranstva koji su došli kod mene da bi pomogli svojoj duši", ističe tuzlanska iscjeliteljka.
Fatima može da pomogne i u pronalaženju ukradenih kola, novca, zlata, ali i nestalih osoba. Tom prilikom ona tim osobama klanja "istiharet-dovu".
"Ova dova uči se jednom i to uvijek uoči petka, a odgovor dobijam u snu i moram ga vjerno prenijeti onome ko je to tražio od mene. Bilo je mnogo takvih zahtjeva od momaka i djevojaka razočaranih u ljubav, fudbalera koje interesuje angažman u inostranstvu, ljekara i političara. Nikad ne otkrivam imena i svima garantujem diskreciju", kaže iscjeliteljka na kraju razgovora.


26.09.2008.

Bosanske stravarke - nana Emina

arod je na ovim prostorima oduvijek znao: ako ćeš kakav lijek, tablete, sirup, injekciju i dijagnozu na latinskom - ideš doktoru; ako ćeš lijeka za sve ono što doktori ne liječe, onda ti je ići jal' hodži, jal' kakvoj buli ili nani iz komšiluka.

"Bila ti je neka žena. I htio je vo da je ubije, a nije. I ondar ti je ona pala u komu i od tada uvijek pomalo spava, pomalo pada u komu. Gdje god je zadesi, pane. Ništa ne zna. Evo, ima 79 strava da sam joj do sada salila i sad joj je to prestalo, haman eto po jednom je u hefti snađe. Dok još koji put salije, prestat će joj skroz. Samo strava. Ništa doktori ne znaju. Gledaju - sve ispravno, sve fino, a čovjek ne mere da živi. Strava oživi sve živo. Udari i u noge, i u ruke, i u glavu, i u sve. Tri strave saliješ - isto ko da rukom odneseš. Otkako je svijeta i vijeka izliva se strava."

Ovako priča nana Emina Hadžihasanović dok priprema kalajisanu posudu - ćasu, sipa vodu i sakuplja olovo, koje joj, kaže, donese narod "od onih voda što se prave one cijevi šuplje". Olovo se prvo istopi u kofi i dobiju se pločice veličine žvakaće gume. Za salijevanje jedne strave potrebne su tri do četiri ovakve pločice.

"Ja sanjala da ću umrijet. A ova mi se kuća k'o obrela negdje na velikom brdu. I sad ja tražim nekoga da mi prouči Jasin, i nikoga ne nađoh. I onda turim pored ove sećije deku i legnem da mrem. Počnem učiti Jasin i tri mubina Jasina proučim, i umrem. Kad sam se izjutra probudila, znam šta sam sanjala i šta je bilo, i onda odem jednom hodži na Vratnik i kažem mu taj san. On kaže: 'To je dobro za tebe što si sanjala ako ćeš salijevati stravu.' Nisam nikad, rekoh, ali, eto, mogu početi. Odatle dođem ovdje, kad, gore ima jedna žena - sve od doktora do doktora. Ufatilo je, ne može da makne. Kaže: 'Ja te noćas sanjala da mi salijevaš stravu.' Ja se nasmijah i reče': nisam, bogami, nikome. E, kaže, meni ćeš je sad salit. E, reko', kad je tako, hoću. A ona uz stepenice moje na koljenima iziđe. Ne može da previje nogu. E, tu ja uzmem kašiku i počnem da salijevam stravu. Kad sam joj salila treću stravu, ona se ovako nešta ušinu, diže se na noge i počne hodati. Živjela je iza toga tri-četiri godine i umrla. A ja otad salijevam stravu."


 

Prije samog procesa salijevanja nana Emina uzme abdest, a zatim uči Jasin i to ono što je sanjala. Tako joj je rekao hodža koji joj je tumačio san. Zatim se uče "kuleuzeta" za zagasu, koja je, kaže Emina, sastavni dio strave. Olovo se onda stavi na čelo, pa se njime okruži oko glave i tako tri puta. Isti proces uradi se i oko ruku, koje se stave preklopljene na prsa, i na noge. Strava se salijeva na glavu, na srce i na noge, a krajnji cilj je da olovo ne bude rasuto, već iz jednog dijela, oblo. Obluci se nazivaju srcad.

"Od ovoga Kur'ana i olova i vode da te Allah sakloni i sačuva od svakakva belaja i bolesti. Amin. Šejtana i šejtanskog šera, ženskog šera, dušmanskog šera. Amin. Tebe i mene da Allah sačuva. Da Allah sačuva svu vjeru Muhammedovu s.a.v.s. od svih dušmana, a da nam proširi islam u srcima i u čitavom svijetu. A tim dušmanima da skrati silu da him ne da da nas biju."

Nakon ove dove pacijent se pokrije crvenom krpom po glavi, stavi ruke na leđa, da se ne oprži, ćasa se stavi na glavu i u nju se izlije istopljeno olovo.

Pod kamenom Emina i Salko žive od njegove penzije ("Sto petn'est hiljada, sto sedamn'est ima, ali dvije marke odbije za nešto."), jer se liječenje stravom ne naplaćuje. "Nema para niko, slabo. Ne mora ni plaćat. Meni se čini, hiljada sam hin salila, a nisam naplatila. Iako daju po marku-dvije, tri, četiri..." Rijetko se na jednoj stravi sve završi. Nekada je potrebno i po 70 salijevanja da bi se ukazalo srce.

"Ja sam lila čovjeku, fatali ga četnici, zatvarali i svašta mu radili, a i u zgradi mu eksplodirala velika granata. Bio taman da mre. Više nije mogao maći. Nije smio nikud sam što nije dijete sa sobom vodio. Nije smio u WC otići da ga dijete ne bi odvelo. A mesar bio dobro sposoban, kršan. I doktorima išao, išao, a nema ništa - sve dobro, a tetura. Ja sam mu sedamdeset i sedam strava salila i onda je došao do zdravlja. Eno ga sad opet radi na Ilidži u mesari."

Nakon svega, iscijepaju se tri letvice, zapale na vatri, a zatim ubace u vodu sa olovom. Ovaj proces zove se zagasa. Dok pacijent miriše dim, nana uči "Al-Ihlas, Al-Falaq i An-Nas". Zatim se voda iz posude stavi u kašiku, pacijent malo pihne, a onim što ostane opkruži se oko glave pa se prospe iza leđa. Isto se uradi i za srce i za noge.

Vodom se zatim umije, potaru prsa i leđa, ruke i noge, a ostatak vode se popije uz kocku šećera. Nakon svega, onaj kome se salijeva strava ustane i pogleda u brdo, a onda je k'o nov. Emina još baci kašiku kojom je davala vode, pa ako kašika padne prema dolje, onda se strava mora opet odmah saliti. Strava se može salijevati i na tuđe haljine, na bluze, "al samo da su dugi rukav". U tom slučaju, voda se nosi onome kome se salijeva, da je popije i da se njome umiva.

"Mora se uzeti abdest, pa učiti Kur'an, pa da bide kako treba. Ova žena koja je meni salijevala stravu, ništa. Ni abdesta, prouči nešto malo i hajde. Ali tu nema fajde. Mora se učiti Kur'an. Allah produljuje život ko klanja ispravno pa mu ne prođe niti jedan vakat, nego uvijek klanja kad treba, na vrijeme. Evo, ja dosta imadem, pa vidiš kakva sam. A znaš što je? Što klanjam, pa učim Kur'an, pa sve Allah produljuje život. Mogu da živim sto godina ako Allah dadne. Nema, sine, nego uzmi Kur'an. Ima da se prouči na srpskom, na turskom, ako nisi naučen, pa da dođeš sebi."

Emina nema djece. Kaže da je jednom zanijela, pa pobacila, ali je zakopala pod kamen. A kažu, ko pod kamen zakopa, nema više djece nikad. "Ma, nije ona znala", kaže Salko i dodaje: "Podaj im koju trešnju."

26.09.2008.

Bosanske stravarke - nana Ramka

 

Sedamdesetogodišnja Ramka Isić već pet decenija uspješno pomaže ljudima u otklanjanju raznih zdravstvenih tegoba, salijevajući stravu.Njeno ime se s poštovanjem izgovara u porodicama koje su, zahvaljujući njoj, povratile mir i radost u svoje kuće.

"Kad sam bila mala, nije bilo mnogo ljekara, kako mi se čini, u cijelom srezu bilo ih je jedan ili dva, te je narod, htio ne htio, morao da se liječi uz pomoć alternativne medicine.Niko se tad nije libio, kao što je to danas slučaj, da ode travaru ili da dođe kod mene da mu salijem strahu, a danas svi bi da dođu, ali da ih niko ne vidi", priča nana Ramka.

"Dugo se bavim ovim poslom i već sam pomalo onemoćala, pa sada pomažem samo tamo gdje je zaista neophodno.Težak je ovo posao i tu ne smije da se udari cjenovnik, već se uzima koliko ko da, u suprotnom se ne bi strava primila, a ni onaj ko je saliva ne bi se dobro proveo" tvrdi ova iscjeliteljica.

 

KAD OLOVO NEĆE DA SE RASPE

 

Nana Ramka ističe da prije nego počne salijevanje olova, osoba kojoj će se to raditi mora biti čista i, kako kaže, sjedinjena s Bogom.

"Teško je raditi, i gotovo nemoguće, sa "prljavim" ljudima i nevjernicima.Naravno, i ja se posebno pripremim, moram da uzmem abdest i klanjam namaz.Kada to uradim, uzmem olovo i učim nad njim, pa tek onda počinjem da salivam", priča nana i dodaje da dok radi, sve vrijeme uči posebne dove iz časnog Kurana.

"U peći, na jakom žaru, olovo topim u mašicama i tri puta ga oboljelom izlivam u posebnu posudu sa vodom koju držim, prvo iznad glave, potom na grudima i na kraju na koljenima.Sve vrijeme dok izvodim ritual, oboljeli je potpuno prekriven pokrivačem.Vrelo olovo, kad se izlije u vodi "pukne" i tako stvara razne oblike koji pokazuju od čega osoba pati, koliko je u njoj straha, pa i to da li je pod sihirima ili ne, što pokaže oblik olova.Ukoliko ono pukne tri puta nad glavom oboljelog i u potpunosti se raspe, onda je posao završen i nema potrebe da se više izliva.Međutim, ako pokaže neki određeni oblik, to znači da u toj osobi još uvijek ima strave i posao moram da nastavim i sutradan, sve dok se olovo u potpunosti ne raspe.Ukoliko ni tad ne uspijem, osoba mora proći krug od ti žene koje će po devet puta da joj saliju strahu sve dok olovo ne bude potpuno čisto" objašnjava nana Ramka.

 

STRAH IZ DUŠE NESTAJE

 

 Na pitanje kako čovjek može da zna da mu je potrebna strava i koliko ona u stvari pomaže, nana Ramka objašnjava:

"Salijevanje strahe predstavlja pravi melem za dušu i smatram da bi svaka osoba trebalo to redovito da čini četiri puta godišnje, tada bismo mirnije spavali, radili, hodali - bili bismo raspoloženiji i življi.Prvi signali da je pravo vrijeme za salijevanje strahe jesu nesanica i tjeskoba.Jer, ovaj ritual pomaže u liječenju strahova, čudnog ponašanja, nemirnih i burnih snova - ukratko, tjeranju straha iz čovjekove duše.Nikada nisam vodila evidenciju koliko sam strava salila i koliko je ljudi našlo sebi spas došavši meni.Jednostavno, sve je ovo od dragog Allaha dar i on da je htio da evidentiram, naložio bi to, bolje je ovako, čovjek dođe, rješi se bremena na plećima i ako hoće da ostane sa mnom dobro, tako će i biti", ističe nana Ramka i dodaje da nema telefon, a da svi kojima je potrebna njena pomoć moraju da dođu u Srebrenk i ako kod Binga skrenu lijevo - put će ih dovesti pravo njoj.

26.09.2008.

Bosnian mysteries - Snijet

In the past in Bosnia and Herzegovina during the 19th and half of the 20th century among the Bosniaks numerous strange cases of mysterious births were mentioned where pregnant women would give birth to strange creatures called by the people "Snijet" (Mola hydalidora). In the medical terminology we are talking about an abnormal product of conception in which the offspring doesn't develop, instead it only proliferates the placenta's embryonic tissue into a timorous formation which is called Mole by the medical profession. The belly of the pregnant woman would grow, imitating a normal pregnancy. Because the Mole is today regarded as a tumor it is natural that such a state is considered life threatening for the pregnant woman. Probably because of this most of Snijet were born during the first three months of the pregnancy.

Most ethological documents agree that the Snijet would leave the pregnant woman during the first three to four months of pregnancy, although some documents that are found in the National Museum of Bosnia and Herzegovina claim that the Snijet could be born after nine months of pregnancy. As soon as the pregnancy would prolong itself or get complicated in any way, the midwife would suspect a Snijet, because in such situations the woman would bleed much more than usual and it would take longer for her to recuperate. Even though it was considered a good deed to give birth to Snijet, it was usually killed with a broom and buried where horse manure was stored. According to the beliefs, a woman who would give birth to three Snijet's would immediately, after her death, go into heaven.

Midwife's described the Snijet as a living being that needed to be killed as soon as possible. It had red hue and it was horrible. In the past, under the guise of Snijet a lot of criminal activities (infanticide) were committed, when a woman would want to get rid of her child that she got out of wed lock.

In certain ethnological documents Snijet was often connected to dragons. Namely, in Bosnia and Herzegovina it was believed that dragons could make love to a woman that was sleeping and as a result of that children that were born had dragon origins. Besides women, the dragons impregnated cows. In both cases the dragon child would fly off as soon as it was born in fear of human retribution. However, it would return every night while the woman was sleeping, to feed itself with the milk of its mother. Such women would claim that their breasts were empty in the morning which further sparked the belief that there was a mysterious birth. According to written testimony of such women, they claim that their pregnancy was normal and had all the accompanying symbols of a pregnancy, until after nine months the woman would wake up one morning with an empty belly and her child missing. Such a case would automatically be considered a Snijet or worse a dragon birth and such a case would immediately become a taboo and people avoided talking about it. People thought this appropriate because they didn't want to incur the wrath of the dragons by talking about that event.

Bosnian people describe dragons as winged snakes that fly in the sky usually on days when rain fell during a sunny day. Among the Bosnian people the memory of dragons was relieved through one of its fiercest combatants for freedom and independence of Bosnia and Herzegovina, captain Husein Gradaščević called Bosnian Dragon. Evidence that such beliefs are not only connected to the glorious past is the National soccer team which is nicknamed Dragons, because the dragon is a symbol of power, strength and freedom.

26.09.2008.

Bosanske stravarke

 

Više od deset godina Elsa Karahodžić iz Koprivnice kod Kaknja dovama i vodom liječi ljude od bolesti za koje zvanična medicina nema lijeka. Oslobađa svoje "pacijente" od svih vrsta strahova, umora, nesanice, "sihira", nagaza, mucanja... Ovo je, inače, jedan od zadnji intervjua koje je ova poznata bosanska stravarka dala za života.

"L
iječim dovama i vodom", kaže Elsa Karahodžić. "Radim to slično kao što se radi kod 'salivanja strave' jer se džini boje olova, a džini su prisutni kod svih vrsta sihira. Inače, ovaj dar liječenja prenijela je na mene moja sestra Aiša. Sve radim pod nadzorom efendije Mesuda Hadžimejlića koji želi da otvori bolnicu za liječenje alternativnim metodama. Mnogi pacijenti koji dolaze kod mene obišli su zvanične medicinske ustanove i tamo nisu našli lijek. Za strah doktori kažu da je bolest duše. Međutim, strah nikada ne dolazi sam od sebe. Treba uvijek tražiti i naći šta se krije iza njega. Bez toga nikome nema pomoći", kaže Elsa.

- Kako čaršija gleda na tvoje aktivnosti?

Ovo je trnovit put kojim sam prošla kroz mnoga iskušenja. Međutim, nisam posustala. Jedni me nazivaju v
ješticom, drugi sihirbašicom i drugim pogrdnim riječima, govore da varam ljude, da nikome ne mogu da pomognem, ali takve razuvjeravaju rijeke ljudi koje svakodnevno dolaze u Koprivnicu i traže moje usluge. Priče onih koje sam izlječila dovode ljude kod mene i ja im svesrdno pomažem. Istina, u mom mjestu ima i mnogo onih koji me podržavaju. Ne prave problema oko parkiranja auta u njihovim dvorištima a nerjetko za mene obavljaju poljoprivredne i druge radove da bih imala više vremena za pacijente koji traže moju pomoć.

- Moraju li pacijenti da dođu kod tebe ili postoji neki drugi način da im pomogneš?

Pacijent ne mora da dođe. Neko od njegove rodbine, prijatelja ili poznanika treba da mi donese njegov donji veš, čarape i, ako se radi o glavobolji, obavezno maramu ili kapu. Nakon moje seanse dovoljno je da pacijent na sebi taj veš zadrži jedan sat, mada je d
jelotvornije da ga duže nosi.

- L
ječiš li samo u svom domu ili odlaziš u kuće pacijenata?

Uglavnom pacijenti dolaze kod mene. Svega desetak puta išla sam u tuđe domove i to kada je trebalo "raditi" okućnice. Lupa, galama i neidentifikovani glasovi plašili su ljude u takvim objektima. Moja misija bila je usp
ješna. Ljudi su oslobođeni strahova, a u jednoj od kuća spriječeno je krvoproliće. Zbog sihira je jedna žena nožem pokušala da usmrti svoju majku. Danas takvih problema više nema. Inače, najradije ne idem nikuda iz svoje kuće.

- Kako zvanična medicina gleda na tvoje aktivnosti?

Kao i svuda u sv
ijetu, smatra nas šarlatanima. Međutim, ja nikome nisam rekla da ne treba da se obrati doktorima. Naprotiv, u traženju lijeka za sebe treba iskoristiti sve mogućnosti. Onaj ko nekome ne može da pomogne ne treba da laže druge koji imaju moć da nekog izliječe. Primjera radi, imala sam jednu pacijentkinju kojoj su doktori rekli da mora da operiše srce da bi preživjela. Nakon nekoliko seansi kod mene bolovi koje je osjećala u srcu počeli su da jenjavaju, a poslije dužeg lječenja danas se osjeća dobro. Nije operisala srce. Drugog pacijenta doveli su mi vezanog sa psihijatrije. Međutim, nakon prvih terapija on osjećao bolje. Danas često navrati na kafu. Jednoj pacijentkinji doktori su rekli da joj se nikada neće osjećaj za dodir, miris, toplotu, radost, tugu... ali nakon treće seanse koju kod mene počela je da plače i da se smije. Mojim terapijama vratila su joj se sva čula. Osjeća dodir, toplinu, raspoznaje mirise.

- Da li je bilo zaht
jeva da se naučno ispitaju tvoje sposobnosti?

Za tako nešto nema interesovanja. Doduše, niko ne ometa moj rad. Ako neko v
jeruje u nešto i nakon toga dođe do očekivanog mira i poboljšanja zdravlja, zar mu treba izmicati posljednju slamku spasa?

- Kakva je struktura tvojih pacijenata?

Nema ko ne dolazi - od običnih ljudi svih nacionalnosti do onih koji javno osuđuju alternativce. Pored ljudi iz Bosne i Hercegovine dolaze mi pacijenti iz N
jemačke, Francuske, Škotske, Amerike, Australije...


Naša ekipa zatekla je kod Else Karahodćić S. O. iz Kaknja. Pitali smo je zašto se obratila baš Elsi.
"Os
jećala sam veliki strah i nešto me je tjeralo da izvršim samoubistvo. Ruke su mi trnule kao da mi hladna krv teče kroz vene. Bilo šta da sam gledala nije mi izgledalo onakvo kako bi stvarno trebalo da bude. Na noge nisam mogla da se oslonim. Osjećala sam samo strah, strah i strah. Nisam mogla da spavam... Otkako sam počela da dolazim kod Else, sasvim sam druga osoba. Nema više straha, normalno spavam, mili mi se da živim. Prije Else išla sam doktorima - nisu mi mogli pomoći. Govorili su da se radi o anemiji, davali su mi infuzije nakon kojih mi je bilo dobro sat ili dva, i opet se sve vraćalo na staro. Zahvaljujući Elsi, ponovo živim", kaže naša sagovornica.

26.09.2008.

Bosansko proročanstvo

 

"Strašni udar !

Šta je Strašni udar ?

Da li ti znaš šta je to Strašni udar ?

Tog dana ljudi će biti kao moljci raštrkani.

A brda će biti kao različito obojena i raščupana vuna.

Pa onaj čija izvagana dobra djela budu teška,

on će biti u džennetskim blagodetima zadovoljan.

A onaj kome dobra izvagana djela budu lahka,

njegovo mjesto je havijeh.

A da li ti znaš šta je to ?

Vatra žestoke vrućine.

(Prijevod sure Kari'ah ili Sudnjeg dana)

 

 

 

Prije dvije, tri decenije svjetski astrolozi su najavljivali Eru Vodolije koja bi trebala donijeti čovječanstvu mir i napredak te zauvijek zatvoriti vrata mračnoj Eri Riba.No, ulaskom u taj dugoočekivan period susrećemo se sa još gorom i crnjom budućnosti koja miriše na sve drugom osim na prosperitet i mir.Sve veće globalno zatopljenje, uništavanje ozonskog omotača, topljenje ledenih santi, sve češće poplave, tornada, tsunami znaci su zla koje nam dolazi.O mržnji među ljudima, o stalnom krvoproliću, o nemoći i bezvoljnosti vodećih vjerskih poglavara ili političara da išta poduzmu ne treba ni govoriti.Oholost je pobjedila i jedno zlo vuče drugo.

Pomalo već zaboravljena predanja iz našeg bosanskog naroda možda daleko bolje i potpunije predskazuju ono što mnogi astrolozi ne mogu ili ne žele da vide.Dapače, ona su mnogo realnija i od konstatacija vodeći svjetskih znanstvenika čije izjave često treba i zanemariti pošto dolaze iz zemalja koje u svemu vide materijalni interes na štetu cijelog ljudskog roda.

 

Kad dođe Kijamet

 

Po narodnom kazivanju svaki četrdeset godina u svijetu se događa "čišćenje naroda" tojest izbije rat ili mnoge prirodne katastrofe desetkuju na desetine hiljada ljudi.Sve ovo predstavlja opomenu na koju se ljudi redovito oglušuju.O kraju svijeta ima dosta kazivanja a jedno od zanimljivijih jest i ono da iznad Kabe visoko u zraku stoji veliki kamen. Kada on padne na zemlju desit će se strašni sud.Šta se time htjelo reći postoje dva tumačenja, jedno je krajnje vjersko a drugo znanstveno - Prvo je da muslimani svojom iskrenom vjerom u Allaha spašavaju svijet od uništenja.Onog dana kada i njihova vjera postane slaba kraj čovječanstva bit će neminovan.Drugo da naslutit mogućnost da se upravo na tom mjestu može očekivati udar nekog velikog asteroida.

Daleko prije zlosretnog rata na području ex Jugoslavije po Bosni se često moglo čuti da će doći vrijeme kada će dunajluk postati crven (pojava krovne cigle) a među narodom će nestati stida, komšija će komšiju mrziti i brat brata.Od tog vremena treba se nadati Sudnjem danu.Na četrdeset godina prije tog užasnog događaja, kazuje bosansko proročanstvo, nestat će tri džennetska dara - pšenice, pčela i ovaca.Kad bude Kijamet sva će se zemlja istopiti i sravniti.Na zemlju će padati vruće, užareno kamenje i od silne vatre i temperature sve će biti spaljeno i sagoreno.No, koliko god zvučalo strašno bosansko proročanstvo daje nadu.Iza njega pojavit će se novi ljudi, samo ovog puta bit će patuljastog rasta i sa jednim okom na vrh glave (mutacija uzrokovana izloženosti opasnoj radijaciji).U njega će stalno grijati Sunce pa će ljudi bježati u hlad i pod zemlju da se sakriju (najava života pod zemljom i podzemnih gradova koje očito dokazuje da čovječanstvo neće uspjeti naseliti neke druge planete).

26.09.2008.

Molila se hazreti Fatima

 

Dok je dijete maleno, ne valja ga nipošto puno milovati, jer se u milosti može najprije ureći; s toga kada dijete omiluješ i pohvališ, da je dobro ili napredno treba reći: "Mašala! ne ureklo se!.No, ako se ipak dogodi urok, neko dijete prostrijeli, ono se nosi stravarki ili nekoj drugoj babi da mu prouči i zagasi ugljen.Vješta za to žena uzme u čistu posudu "cijele" ili "nenačete" vode, pa uzimlje mašicama po jedan živ ugljen vatre i baca u vodu, namjenjujući na jedno čeljade iz mahale, iz kuće i uopće ko je tih dana dotično čeljade ili hajvanče vidio.

Kada baca ugljen, onda šapuće ovu basmu:

Urok sjedi na pragu

uročica pod pragom.

U uroka tri oka;

jedno oko vodeno,

drugo oko vatreno,

treće oko uročno.

Pršte oko vodeno,

te pogasi vatreno

i zanese uročno

u duboke dubine

u široke širine

u visoke visine.

Ni na moru mosta

ni na psu roga

ni na dlanu dlaka

na na mome Muji uroka,

začuda ni zazora veledalin amin".

Ako ugljen, pošto se baci, potone u vodu, to onda nije urekao onaj čije se ime namjenjeno za taj ugljen.Ako ugljen potone, onda jest, s toga dotičnom čeljadetu treba odrezati od kose i haljine, i dijete, odnosno hajvanče, koje je urečeno na ovome nakaditi.Onom vodom, u koju je bačeno ugljevlje, treba dotično dijete umiti, i dati mu da se napije.Pri umivanju šapće se opet gornja basma počimajući sa:"Ni na moru mosta"Kad se ovako tri puta uzastop u zalazak Sunca zagasi, vele, uročeni će ozdraviti.

Kad se što momku ili djevojci na zboru desi, treba svakom, ko je u blizini njega bio, odrezati malo od kose i dotičnog nakaditi.Osobito treba starijim ženama od kose odrezati.

U Bosni je običaj ako malo dijete zdravo i sito plače, neće da zaspe, trza se u snu, posebno ako još nije progovorilo, ili često ima temperaturu da mu neka nena šta prouči protiv uroka.Naime, oduvijek se vjerovalo u moć urokljivih očiju koje su posebno štetne za malu djecu i stoku koja u narodu važe kao bezgriješna stvorenja.Njima je sevap proučiti i to se ne smije naplatiti.U posudu čiste izvorske vode ponovi se tri puta ova bajalica i svaki put puhne.Naročito je dobro bajati utorkom i subotom pošto su to po bosanskom vjerovanju vračarski dani.

"Molila se hazreti Fatima Bogu

molila se bolesna

da joj Bog pomogne

i pošalje meleke.

Dođe devet meleka

poslani od Boga

da odnese sa n.

svi devet uroka.

Preko devet sela

preko devet mlina

preko devet stina

i devet morskih dubina.

Osta zdrava n.

osta zdrava od Boga

nema više uroka

sa mojom basmom

a božijom hazmom

veledalin amin".

Pošto to prouči nena puhne u vodu i kaže šapatom "dođoše meleci, odoše uroci".Tako uradi još dva puta.Zatim baci tri živa ugljena u vodu i tom vodom napije dijete i umije ga.Tu prljavu vodu, zajedno sa ugljenom, baci pod kakvu mladu voćku (šljivu) i bez okretanja vrati se u kuću.

 

26.09.2008.

Tajanstvena Bosna

 

U XVII vijeku u Bosanskoj Gradišci živio je čovjek po imenu efendija Hasan zvani Gaibija, po vjerovanju naroda jedan od zduhača tojest vidovitih ljudi koji je po Bosni oduvijek bilo.Uživao je kod naroda veliki ugled a posebno kod Turaka.O njegovim gatanjima i proročanstvima čuo je i i veliki vezir Kara-Mustafa kad se 1683. godine spremao da ponovo zauzme Beč.Pitao ga je da li će mu osvajanje uspjeti.Priča se da je tada veliki vezir od zduhača Gaibije dobio ovakav odgovor: "Kara-Mustafa će sretno sretno doći do Beča ali će naposljetku mnogo patiti!".Ostale Turke, koji su iz Bosne i Slavonije išli u vezirov tabor odvraćao je da ne idu u rat, jer im prijeti sigurna propast.To ga je koštalo izgona te se preselio u Bosansku Gradišku gdje je i skončao svoj život.

U biografijama turskih velikana (Tezkjerek mešahiri Osmanije) o njemu se veli i ovo: "Hasan efendija prorok ili muabir rodom je iz Mostara.Otac mu je bio Alajbegović Omer beg.Bio je profesor slikanja a kasnije javni nastavnik jedne džamije u Istambulu.Posjetio je sveta mjesta Meku i Medinu.Prorok efendija Hasan bio je ličnost nepogrešivosti i dobrote i u svojih četrdeset godina proricanja (falanja) i tumačenju snova nepogrešiv.Za vrijeme opsade Beča prorekao je Kara-Mustafi da se neće zdrav vratiti, na što se Kara-Mustafa rasrdio, pa kad je još čuo da je nagovarao vojnike da ne idu u rat, protjerao ga je iz Jedrena, ali se proprok nikad više nije vratio u Istambul.

Proroka Gaibiju su ubili janičari 1688. godine.O tom ubistvu kruži mistična legenda: Jedne tihe večeri, poslije jacije, prijeđe prorok iz Bosanske Gradiške na Slavonsku stranu da se u šumici malo razgali.Sudbina je htjela da se ispuni njegovo proročanstvo: "Sava međa - Gaibina leđa".Tu su ga odista, na granici Turske i Austrije, umlatili pijani janičari.

Iste noći, u gluho doba dok su zvijezde tiho treperile, stražar opazi čudnu priliku koja je laganim korakom, gotovo lebdeći, koračala po ravnoj, mirnoj površini vode.Čovjeku se od silnog straha koža naježi, kosa nakostriješi, oči od užasa raširiše.Vidio je avet, čovjeka koji je pod rukom nosio odsječenu glavu.Taj natprirodni stvor išao je vodenom površinom kao po zemlji.Kad se Mjesec ukaza, on ugleda odsječenu glavu, žutu kao vosak, sa iskolačenim očima koje su na mjesečini caklile nekom nadzemaljskom svjetlošću, dajući im istovremeno prijetći i svetački izgled.Ta strašna utvara uputi se mjestu, gdje je prije nekoliko dana dušmanski umlaćen...

Po naređenju komadanta tvrđave Bosanske Gradiške, njegovi smrtni ostaci su prenijeti na mjesto pogibije gdje se i danas nalazi njegovo turbe.

26.09.2008.

Zmijske tajne

Zmija je posebno zlokobna životinjama u predajama mnogih naroda.Osim urokljivog pogleda pridaje joj se moć da «zapuhne» čovjeka ili životinju od čega može na mjestu umrijeti.Stvarajući je Bog je, kako navodi narodna predaja, učinio ljudskom oku njen oblik minijaturnim kako bi ga zaštitio da ne umre od straha.Njen pravi oblik i veličinu može vidjeti samo konj te je zato on nikad neće ili ne može prijeći na putu.Po priči, zmija ima i noge ali ih vješto krije.Pokazat će ih samo onom ko je baci u vatru, no, to je opasno pošto kazuje dalje narod – ko ih vidi umrijet će.

U proljeće se od davnina pazilo na prvo viđenje zmije te godine jer je taj susret više nego običan – predskazivao je bližu sudbinu.Ako se susretne živa zmija to je značilo da će ta godina onom ko ju je vidio biti puna snage i zdravlja dok susretne li se mrtva, taj znak mu je najavljivao godinu punu teškoća i zdravstvenih problema.

Po Bosni postoji vjerovanje da kada neko ubije zmiju Sunce na tren stane i govori «One (ruke) ti cvale» a ukoliko je čovjek vidi a ne ubije Sunce govori «One (ruke) ti sahle».Kako pominje stara slavenska mitologija nekad su na nebu sjala tri Sunca dok ih aždaha (divovska zmija)  nije napala i dva progutala dok je treće vješta lastavica spasila iznoseći visoko u nebo.Iz zahvalnosti prema njoj narod je lastavicu proglasio svetom pticom koja se ne smije nipošto protjerivati ili, ne daj Bože, ubijati.

U Cazinskoj krajini o zmiji ima puno vjerovanja, od onog o «kućnoj zmiji» zaštitnici doma do tvrdnje da zmija ne umire sve dok ne zađe Sunce.Naime, ukoliko bi je neko u toku dana ubio, pa makar joj odsjekao i glavu, ona neće biti potpuno mrtva sve do akšama.Među krajišnicima se na zmiju gleda blagonaklono i smatra se grijehom ubiti je.Po krajiškoj predaji zmija je spasila Nojinu arku od potonuća a time i sav živi svijet.Nevaljali miš progrizao je brod i napravio rupu kroz koju je pojurila voda.Vidjevši to zmija ga je progutala i sklupčala se nad rupom načinivši branu od svog tijela kako voda ne bi dalje ulazila i potopila brod.Zbog svoje uništavalačke naravi miš je omražena životinja i kako to narod kaže: «nije ga grijeh ubiti ni sa pastekije dok se klanja!».

U kladuškom narodu još se prepričavaju slučajevi kada su zmije, navodno, ulazile u ljudska tijela i u njima živjele?!.Obično se to događalo negdje vani, na livadi ili pod krošnjom drveta gdje bi čovjek umoran zaspao.U snu, dok bi ovaj otvorenih usta spavao, zmija se znala uvući u njega.Takva se osoba prepoznavala po tom što bi u jako kratkom vremenu omršavila, požutjela i izgubila snagu, jer bi po kazivanju naroda, zmija u njemu jela sve što bi on progutao.Kao vampir bi mu pila krv i trovala organizam.Zmija se nije mogla istjerati iz insana nikako drugačije nego onuda gdje je i ušla – na usta?.Ispekla bi se kokoš i stavila pored zaspalog bolesnika.Kako se dalje kazuje, zmija bi osjetivši miris pečene piletine izašla van.

U Hercegovini se vjeruje kako u prirodi ima devet vrsta trava koje čuvaju od zmija i zmijskog otrova.Predaja kaže ukoliko bi ih čovjek sve pronašao i sastavio imao bi siguran lijek od svakog zmijskog ugriza.

U liječenju od zmijskog ujeda bili su vični pojedini ljudi poput čuvenog Halit-age Gradmanca, koji je znao čini protiv zmija.Njemu su ljudi sa sviju strana iz skopske okoline dolazili da im baje.Za bajanje vodu je donosio onaj kome je bilo potrebno takvo učenje.Nad tom posudom je aga izgovarao ovu basmu: "Rolo, bora večera, rolo, bojena postelja.Ne poradi zle žene, no poradi dobra čovjeka.Zemlja zemlju poljubila.Krač, krač, ržen kolač pokriva".Nakon toga vodom se zapaja ujedeni od zmije.

 

Zmiju i žabu pred malim djetetom ne valja spominjati.Ako se pomenu a dijete ne povuče za uho coknuvši pri tom jezikom o gornje nepce, vjeruje se, zmija će doći i skolutaće mu se na prsima a žaba može da oživi u djetetu.Takođe, vjeruje se da zmije kad ostare okrilate i postanu aždahe kojima je sličan zmaj.Stoga kažu, kad se čovjek bori s zmijom, da sunce stane pa gleda to čudo i divi se kako jedan tako mali stvor može da se bori s tako velikom silom kakva je zmija.Vjeruju da zmiji koja je ujela čovjeka s jeseni zemlja ne da u se, pa je osuđena da se smrzne.

26.09.2008.

Duhovi bosanskog vilajeta

Neka od mitskih bića Bosne i Hercegovine karakteristična su po svom oglašavanju poput Meknjača ili drugdje Drekova.Dok su Meknjače duše umrle djece, Drekovi su duše poginulih vojnika koji nemaju mira na onom svijetu zbog počinjenih grijehova.I prve i druge duše javljaju se u akšam a najviše se oglašavaju po grobljima ili u krošnjama drveća, pošto oba mjesta odgovaraju starom vjerovanju o prebivalištu duša.Zanimljivo je navesti da se u Bosni i Dalmaciju susreću neka ista vjerovanja, naime, Meknjača je ono što tamo nazivaju Macić (Maljka, Mačića, Malić) tojest duše pobačene ili prerano umrle djece, kod Hrvata nekrštene djece,  čije oglašavanje nalikuje dječijem plaču a ponekad i mačijem zavijanju.

 

Međutim, dok Hrvati imaju pozitivno vjerovanje o Maciću kojeg ako se pozove, po vjerovanju, priskače u pomoć Meknjača kod Bošnjaka uvijek je zlosutnog predznaka.

O tome govori priča iz Cazinske krajine.Kako je cijeli dan sa konjem radio u polju čovjek je tek navečer stigao kući.Prije nego što bi ga zatvorio u staju bio je običaj da ga potjera na obližnju rijeku, na pojilo.Mrak se već bio uvelike uhvatio kada se vraćao kući.Prolazeći kraj seoskog mezarja prvo začu a onda i ugleda malo nago dijete kako leži kraj groblja i plače.To ga vrlo iznenadi, posebno zato što je dijete bilo jako maleno, pa zaključi da ga je neko tu namjerno ostavio na milost i nemilost sudbini.Sažali se istog trena i odluči ga ponijeti svom domu.Posadi dijete ispred sebe na konja i krenu kući.Ali, već na dvadesetak metara od kuće uhvati ga jeza vidjevši da su se dječije ruke izdužile i pretvorile u duge kandže.I tijelo mu se počelo izobličavati i rasti.Od straha jedva je primjetio kako je čudno biće zarilo kandže u konjski vrat od čega se životinja kao luda propinjala i ritala.U taj čas zalaja pas u dvorištu i čudna spodoba zacikti bježeći u tamu.

 

 Prikaze - za razliku od Prepasti noćni duhovi zvani Prikaze javljali su se u liku neke životinje.Onom ko bi ih vidio donosile su nesreću i bolest.Druge aveti koje su izazivale strah po Bosni imale su svoje karakteristične nazive.Mraza je uzimala svaku sreću od čovjeka i unosila mu mržnju i neslogu u kuću.Otrovnica je bila duh koji je trovao ljude bolešću a Krvopilnica im je pila krv u dugim noćima.Obično se takvom čovjeku opterećenom bolešću pridruživala i Tvora rušeći mu psihičko zdravlje istovremeno stvarajući halucinacije i ludilo.

 

Mora - najupečatljivija od svih zlih duhova bila je Mora."To su obično bile mlade, punokrvne, debele žene.One noću napuštaju svoj ležaj, pa idu na ljude "slatke" krvi, kojima sišu krv na prsima".Iz ovog se može konstatirati da je Mora idealan primjer ženskog vampira.Bio neki zdrav, razvijen momak, koga je Mora sisala.On je uvijek osjećao na sebi za vrijeme sna veliki teret, od kojeg se često puta nije mogao probuditi.Želeći se svakako rješiti ovog noćnog iscrpljivanja, pokušao ju je uhvatiti na ovaj način:  uzeo je svijeću i sakrio je pod varićak.Kad je došla Mora, on je naglo podigao varićak i tako prepoznao neku ženu iz mjesta, koja je bila Mora.Na njegove upite, nije mu ništa odgovorila, osim prijetnje da je nikom ne oda jer bi ga mogla stići kazna pa i ludilo uz druge bolesti.

 

Vampir, lampir ili vukodlak je mrtvac, u kojeg je 7 ili 40 dana poslije smrti unišao zli duh, pa ga oživio, da može u gluho doba izlaziti iz groba, daviti po svojoj kući i po svom selu ljude i stoku i piti njihovu krv.Nalik je na čovjeka bez kostiju, naduven kao mješina, pun krvi, čupav i runjav, velikih očiju i nokata; odjeven u ukopne haljine, preko ramena nosi u mezar položeni pokrov (komad bijelog beza).

U Bosanskoj Posavini kažu, da ima mačje ili kozije oči; zato i krije uvijek oči, kad se sastane sa čovjekom.Pored oblika čovjeka može još imati svakojaki oblik, jer se može pretvarati u svašta, kao u mačku, pseto, prase, vola, konja, miša itd.Iz mezara izlazi poput miša; i rupa u grobu mu nije veća od mišije.Ali izvan mezara bude velik i strašan, te viče različitim glasovima.Bavi se u gluho doba po greblju i oko greblja.

Kad vampir obilazi kuću, čini se, kao da sita oko kuće siju.Često ponese sa sobom iz svog mezara zemlje, pa je dade kome u kući, da primiriše i kihne.Ako se tom čeljadetu rekne "zdrav" kad kihne, onda se neće povampiriti; ako ne, onda hoće.O vampirovom noćnom uznemiravanju oko kuće i po kućama ima dosta predanja, ovo je jedno od njih: nedaleko Prijedora imade muslimansko groblje.Blizu mezarja stoji jedna pravoslavna kuća.Kad se navratio u tu kuću neki đak, pripovijedala mu je domaćica ovo: "Već nekoliko noći uznemiruje nas iz mezarluka vampir.U gluho doba noći baca se kamenjem na kuću tako jako, da sve pucaju daske na krovu.Pretprošle noći izađoh napolje da vidim, ko se baca - ali čim izađoh zavlada potpuna tišina i ne vidjeh nigdje nikoga.Dok uđoh u kuću, a eno ti opet tutnji i odvaljuje daske.Tako sve do zore.Tada odem na groblje, pogledam sve grobove, pa opazi u jednog otvorenu rupicu.Ja povalim povelik kamen na tu rupu - ali sve uzalud, jer prošle se noći opet vampir bacao na kuću".

 

26.09.2008.

Iz narodne predaje BiH

 

 

U prošlosti stari Bošnjaci su imali običaj da bacaju ljuske od jabuke u vatru "za pticu koja živi u zraku i hrani se samo ovakvim mirisom" jer je to veliki sevap.Po predaji, ova ptica je živjela u vremenu pejgambera Sulejmana a predanje o njoj prenijela je jednom etnologu starica Đula Kulovac;

"Bila neka velika, silna ptičurina.Kladila se s Bogom da će raskopati njegovu volju.Bog pristane.Rode se ujedno muško i žensko dijete, Bog ih vjenča i odredi kad će se uzeti kad odrastu.Ptica onda uzme ono žensko dijete i odnese ga preko mnogih planina.Na vrh najveće, na najvećem drvetu razapne na granama volovsku kožu, stavi u nju dijete, sastavi krajeve kao fišek, i ostavi samo otvor kroz koji će hraniti dijete.Hranila ga i odhranila lijepu djevojku.Došlo vrijeme koje je Bog odredio da se djevojka uda za onoga mladića.U to vrijeme onaj momak pođe da lovi.Došlo mu nešto, eto tako, da ide, da traži svoju sudbinu.Došao u tu planinu pod to drvo.Vidjela ga ona djevojka i srce joj puklo za njim.Pita ga šta traži.On kaže da lovi i da traži svoju suđenicu.Ona mu kaže da je to ona i da joj dođe gore.Ali, niti je on mogao gore, niti ona dolje.

Ona mu rekla da bude pod drvetom kad ptica dođe, čut će je, kaže, sa sahat hoda, čuje se jeka i huka.Ona će tražiti od ptice da joj ga donese u gnijezdo, da ne bude sama kada ptica ode daleko po hranu.Ona tražila i ptica rekla "Dobro".Turi ga u mješinu i iznese gore.Ode ptica u lov.Donosila im hranu.Nakon godine njima se rodi dijete.A to sve Bog zna.Zove onu pticu pred sebe i pita je: "More li se božiji emer raskopati?".Ona reče da može, a on joj reče da je ona sama vjenčala momka s djevojkom kako je on bio odredio.Tada je Bog kazni da do kijametskog dana bude u vazduhu, ni na nebu ni na zemlji i da se hrani samo mirisom izgorjelih ljusaka od voća".

26.09.2008.

Iz narodne baštine

 

Pripovijedala mi jedna nena iz Nevesinja, kako je ona svojim rođenim očima vidjela koleru.Bilo joj preko osamdeset godina, pa je ne htjedoh pobijati, nego je zamolih, da mi pripovijedi, kako je to bilo.Ona se nakašlja dvaput, pa poče:

-"Beli (zaista) ja mislim, da ima od tada pedeset godina, ako nema više, kako je to bilo.U jednoj sobi ležasmo: ja, moj brat Arif i sestra mi Vasfija.Čojk mi bijaše otišao u selo, da dotjera garonju, da ga zakoljemo u pastrmu.Svi spavahu k'o zaklani, a meni se ne da san na oči, pa ne da.

Kad ono pol noći, zazveketaše nekakvi sindžiri (lanci), stade huka arabe (kola), psi se uzbuniše, ...laju, laju, aman jarabi, gore neg' na vuka.

Ja ne budem lijena, te ustanem i pogledam kroz pendžer, kad imam baš što vidjeti! Pred našom kućom stoji araba bez konja i u njoj sjede dvije žene, obučene pod našku (kao Bošnjakinje) i svaka drži u ruci po jedan šćapić.

U jedne bijaše šćapić bijel, kao da je oguljen, a u druge crn.Čula sam od svoje rahmetli matere: koga udari ona, što nosi bijel šćap, da će se poboljeti, ali će opet izdraviti, ali koga udari, što crni šćap drži, oneme, grdna rano, ne ima lijeka.

Kako izađoše iz kola, ja više ne vidjeh ni njih, ni kola, ni ništa, kao da nije ništa ni bilo, ali paščad - aman jarabi - nikad ne patišu, već sve više i više laju.

U to se probudi moj brat Arif, pomoli glavu kroz penđer i stade vikati pse.Zaludu sam ga molila, kumila, zaludu zaklinjala, da ne pika pse, jere se more ljuto kajati.

Pa baš tako i bi.Ne prođe ni dva sahata, stade - džul vam na obrazu (s oproštenjem) - bljuvati, nokti mu pocrniše, pa sjutra ne dočeka ni podne.

Ah kako ćeš dočekati - rano moja Arife, - kad te crna dohvatila šćapom!"

To rekav, obali prste, otare ih o zid i reče: "Spomenula te, ne zavratila se!"

26.09.2008.

Porod i babine u Bosni

O porodilji u Žepi postoji interesantno vjerovanje, naime, 40 dana prije porođaja hurije u dženetu počnu da prostiru svakog dana po jedan dušek.Onog dana kada žena rađa bude ih 40.Ako žena na porođaju umre, hurije se raduju i pjevajući je nose na onim dušecima na najljepša mjesta u dženetu.Ako ne umre, hurije kukaju nad dušecima: "Nesretnica nesretna, kud nam ne dođe..." i svakog dana sklanjaju po jedan dušek.Ako umre poslije porođaja, žena će ležati na onoliko dušeka koliko je još ostalo dana do 40.Žena koja umre trudna, na porođaju ili do 40 dana poslije porođaja, odmah ide u dženet bez obzira na sve dotadašnje grijehe.Još se vjeruje da je ženi 40 dana po porođaju otvoren mezar i da je ona jednom nogom u njemu.

Kad nastupi porođaj, to se krije od svih, pa i od ukućana, a naročito od djevojaka, jer se vjeruje da će biti utoliko teži ukoliko više lica zna.Žena se sklanja od svih, i u njenoj blizini je samo neka žena koja ima iskustva u tome i koja će intervenisati samo u slučaju ako se porođaj nenormalno oduži.Ona pazi na to da nijedna vrata na kući ne budu zaključana, naročito ako žena rađa prvo dijete, jer više ne bi mogla da rodi.Ta žena je van sobe u kojoj je porodilja i ući će kod nje tek kad sve bude gotovo, koliko samo da joj pomogne da pokupi i opere prljave stvari.

Međutim, ukoliko se porođaj oduži, skupiće se nekoliko žena koje imaju iskustva u tome.U tom slučaju su se vršile neke mađijske radnje.Porodilja se stavljala da legne na mjesto na kojem se u toj kući postavljaju da leže mejiti dok ih se ne opremi i iznese iz kuće, također glavom okrenutom ka zapadu, a desnim uhom prema jugu.Tako bi ležala dok ne osjeti tri napona, a onda bi ustajala da rađa.

Kad žena teško rađa, pomišlja se da možda neće roditi snijet (Mola Hydalidora), jer je to mnogo teže roditi nego dijete.Od rođenja snijeti se mnogo više krvari i mnogo teže oporavi.Ali, po uvjerenju starijih žena, snijet je sevap roditi.-"To ti je, kao da si dvoje živih rodila! Koja žena tri puta rodi snijet, njoj su svi grijesi oprošteni i ići će poslije smrti svakako u dženet, toliko je to Bogu drago!".Po kazivanju žena, snijet liči na snijet, parazit na kukuruzu, te se stoga ako i zove.Izgleda kao goveđe srce.Čim se rodi, valja ga zavijenog u krpu odmah u đubar ili pod kakvu voćku zakopati, jer se sahranjuje a ne baca.Inače, vjerovanje o snijeti zabilježeno je samo kod Bošnjaka, dok se kod drugih naroda ne spominje.

Za dijete rođeno u košuljici vjerovalo se da je sretnije od ostalih ljudi.Nije mu se ni hamajlija pravila, jer se košuljica smatra hamajlijom.Sa košuljicom se postupalo ovako: ispere se, osuši i odnese hodži da je ispiše.Tako ispisana, košuljica se složena ušivala djetetu u desnu mišku ili pod desni pazuh.To bi radio neki hodža tako što bi razrezao kožu, stavio pod nju hamajliju, ušio kožu, ranu namazao melemom i čvrsto vezao.

Koliko je porođaj težak čin opisuje i krajiška predaja.U trenutku poroda ženi se razdvoje sve kosti u tijelu osim onih u bradi te je stoga u narednih četrdeset dana ona u periodu obnavljanja.Nakon porođaja, nastavlja narodna predaja, u ženinoj se utrobi prostre četrdeset pastekija od kojih se diže po jedna svaki dan.U toj četeresnici ona je slaba kao ptica na grani, oko nje su tada zli džini i šejtani, na svakoj vlasi kose visi po jedan pa bi u tom kriznom razdoblju njena kosa morala biti pokrivena bijelom maramom.

Posebno joj se branio izlazak napolje u akšam i noću kako ne bi negdje ograjisala i poludjela.Ograničavanje kretanja porodilji treba ražiti u njenoj takozvanoj porodiljskoj nečistoći na koju se vrlo rado lijepe sve napasti i zla.Takav propis je nadalje štitio mladu majku i od teških poslova kojih je ona u tom periodu bila oslobođena.

Koliko god je ona u opasnosti toliko je i tek rođeno dijete.U bešiku bi mati često znala staviti djetetu muhliju (ekser) kako mu džinovi ne bi mogli ničim nauditi.Ovaj adet proistakao je iz opšteprihvaćenog krajiškoj vjerovanja da je dobro uza se držati nešto metalno protiv zlih bića.

Babine su oduvijek smatrane sevapom i žene su ih vrlo rado činile u svim epohama od srca.Taj se adet može promatrati i iz nekog socijalno-humanog stava zajednice prema njenom novom članu ili kao sam čin solidarnosti između žena.Objašnjavajući taj ritual nazrijeva se njegovo pagansko porijeklo, naime, riječ je o obredu imitacije dolaska vila suđenica te zato na babine dolaze samo žene, obično iz rodbine i susjedstva.One donose poklone za dijete i simbolično ga daruju srećom, zdravljem, ljubavlju...I sam dolazak, pohode na babine, pratilo je magijsko pravilo – obavezno se išlo prije podne, dok se Sunce uspinje ka nebu, na sretne i napredne dane ponedjeljak i četvrtak a ukoliko žena rađa samo žensku djecu babinarke su određivale petak za dan posjeta.Petak se smatrao zadnjim ali i muškim danom želeći na taj način okončati rađanje ženski prinova i prizvati rođenje zdravog dječaka.

Interesantno je koliko se pažnje posvećivalo ritualima prizivanja sreće samom novorođenčetu od njegovog dolaska na svijet.Prilikom izlaska iz porodilišta sretni par i danas prati adet da ne idu odmah kući već da prvo svrate bliskom prijatelju ili rođaku koji živi na nekom brdu kako bi «djetetu sve išlo uz brdo».Vjeruje se da nakon toga bebu prati sreća i zdravlje.

U Bosanskoj krajini ostao je običaj da se u babinama donosi hrana čija je uloga da kod mlade majke očuva mlijeko i prizove sreću i berićet.To je uglavnom bila maslenica sa pečenim piletom.I danas se može čuti kako neka žena koja ima lake porode kaže da bi istog trena rodila za maslenicu sa piletom, po kojoj je novopečena majka mogla da odredi i spol svog budućeg djeteta.Po narodnom vjerovanju ona bi prvu maslenicu donesenu u babinama prevrnula i pojela dva zalogaja.Tako si je omogućavala dijete drugog spola.

 

Vjerovanja kojeg su se nekad držale stare Bošnjakinje bilo je da ona žena , ako ne želi više da rađa, treba da ode na grob svog djeteta, uzme zemlje sa mezara pa da je tri puta, pošto se okupala i u čisto presvukla, propusti kroz košulju i vrati na mjesto na mezaru odakle je uzela.Neke žene su govorile da tu zemlju treba staviti na glavu, pupak i noge, pa je onda vratiti na mezar.

Kad se žena porodi, odmah zadoji dijete sama.Ukoliko nema mlijeka ili mora da ode negdje na duže vrijeme, dijete će joj podojiti samo neka žena s kojom je u srodstvu.Nikad neće dati da dijete podoji neka žena koja nije rod, jer smatraju da je mlijeko jače od krvi.Ako bi se to dogodilo, ta žena je djetetu koje je podojila pomajka, i ono sa njenom djecom kad odraste ne smije da stupa u brak.Da do ovih ograničenja ne bi dolazilo, izbjegavaju uspostavljanje srodstva po mlijeku.



Dok doji dijete mora strogo da pazi na to da joj ni kap mlijeka ne padne u vatru ili na neko peksinavo mjesto, jer će joj mlijeko usahnuti i neće moći da ga povrati.Gubitak mlijeka se dogodi i kada dojilja zaspe otkrivenih grudi ili nagazi na kap svog mlijeka.U Cazinskoj krajini se u takvom slučaju po selu traži domaćica koja ima u kući trahane (tarahane) stare tri godine.Nju žena koja je izgubila mlijeko skuha i pojede u tri puta i mlijeko joj se sigurno vraća.

Ako žena nema mlijeka, daju joj da pije što više bijele kafe, da jede tečnu hranu, pa i bijeli kruh, a pored toga joj i "zagašuju stravu".Ukoliko žena ima male bradavice pa dijete ne može da sisa, traži neko veće da izvuče bradavice, a odojčetu za to vrijeme daju da sisa krpicu u koju je zavijen šećer natopljen mlijekom.



Opće vjerovanje da žena ne može da zanese dok doji ukorijenjeno je, mada neki odbijaju da vjeruju da je to moguće.Ako žena zanese dok doji, kažu da je "ponijela na suho".U tom slučaju odmah prestaje da doji dijete bez obzira koliko ono bilo.Inače, dijete se od sise odbija tako što majka ode u rod na nekoliko dana dok se dijete odvikne od podoja u određeno vrijeme, ili se namažu bradavice paprikom ili smolom na koju se lijepi vuna, pa se dijete toga gadi i samo se odbije.Ukoliko poslije prestanka dojenja ženu bole grudi, privija se na njih i pod pazuh orahov list ili se da kome da izvuče ono zgrušano mlijeko.Žene se pomažu i time što puštaju toplu vodu da im teče niz grudi, te ono razmekšava otok i povlači sa sobom nadošlo mlijeko.



U vezi sa dojenjem postoji vjerovanje da žensko dijete ne valja dojiti ni dana preko godinu dana, jer majčino mlijeko daje kuveta, pa će ga dijete imati previše.Ta suvišna snaga će učiniti da žensko dijete, dojeno više od godine dana, kad-tad pođe po "zlu putu".Muško dijete, naprotiv, treba što duže dojiti jer time postaje silniji i bolji junak.Ostalo je zapisano, po kazivanju Đule Kulovac, da je ona svog sina dojila sve do njegove 15.godine.Bio je tako jak da je mogao mejjit-taš (kamen na koji se položi mejit dok se nad njim moli) da podigne.Dojio je a počeo je i da ašikuje.Cure bi ga zadirkivale: "Idi, majka te zove da te podoji!" a on bi im odgovarao da hoće kod njih, a ne kod svoje majke da sisa, pa bi se one razbježale.Ima žena koje su svoje sinove dojile do njihove 17. ili 18. godine, u uvjerenju da će biti jači mimo ostalih ljudi.

26.09.2008.

Nema života bez nafake

U Bosni se kaže da svako dijete ima svoju nafaku tojest sreću i kolika je ona toliki je i ljudski život.Onog dana kada se sreća potroši završava i čovjekov život jer bez nafake nema ni života.Upravo zato čovjek koji je nesretan, nema ni u čemu sreću a i dalje je živ, žrtva je nekih drugih uticaja koji dolaze iz onostrane, više sfere.Tu može biti samo riječ o proklestvu ili crnoj magiji, s tim da je prvo neizlječivo, pošto je riječ o Božijoj pravdi, dok se crnomagijaske čini mogu otkloniti i time odblokirati ljudska sreća.
Takvi sihiri u Bosni prave se na razne načine ali među poznatijim su oni rađeni na praznim konzervama, na sitnom novcu ili katancu.Zapravo, može se konstatovati da je svako vračanje u magiji usmjereno ka narušavanju sudbinskog toka sreće kako bi se njegovom blokadom brže i lakše djelovalo na pojedinca.
I druga djelovanja poput uroka mogu bitno štetiti uspjehu pojedinca jer ljudska zloba ne poznaje granice stoga je uvijek preporučivano, ne bez razloga, nošenje zaštita i hamajlija.Prvenstveno tu se misli na tisovinu u narodu počašćenu nazivom "sretno drvo".

Po starom bošnjačkom običaju ona se ušiva u crvenu tkaninu i stalno nosi uza se.Neke žene, posebno one u Cazinskoj krajini, uz tisovinu u crvenu tkaninu dodaju malo soli i šećera "kako niko ne bi mogao ni "soliti" ni "šećeriti" tojest praviti nikakve sihire i zlo.
"Podijeli sadaku (milostinju) produži nafaku" stara je krajiška izreka koja aludira na to da dobro djelo uvijek stimulira sreću da jače djeluje u životu pozitivne osobe.Nerjetko se čuje od strane faladžija prilikom gatanja kako je nekog baš milostinja spasila od pogibelji ili nagaže na sihire.Zato je upravo milostinja siromašnima i nemoćnima najbolja praksa prizivanje sreće čija je moć da djeluje na svaki aspekt zivota, samim time što su jedno od drugog neodvojivi.
Sreća u svemu, posebno u ljubavi naročito je bitna u zivotu svakog čovjeka jer samo sretno zaljubljena osoba može normalno funkcionirati i stvarati te zato ne čudi veliki broj vjerovanja vezanih uz sam početak zivota novorođenčeta.U sjeverozapadnoj Bosni i danas se prati pravilo da se po iznošenju bebe iz porodilišta na putu kući prvo svrati nekom rođaku ili jako dobrom prijatelju koji živi na brdu ili brežuljku "da bi bebi sve išlo uz brdo!".Dijete se obavezno daruje kokošijim jajetom, simbolom plodnosti i sreće, te novcem.
U narodu se sreća dijeli na "otvorenu" i "zatvorenu".Osobe kojima sve u životu ide normalnim tokom spadaju u kategoriju onih kojima je sreća otvorena.Međutim, ljudi čiji su životi teški i mukotrpni, praćeni stalnim pehovima i razočarenjima kategorišu se osobama zatvorene sreće.Posebno pogođene "zatvorenom" srećom smatraju se djevojke usidjelice ali i muškarci koji se ni u srednjoj dobi života još nisu oženili.Njima se vrača i baje kako bi se ta zla kob otjerala od njih.Neki su rituali namjenjeni upravo takvim osobama da ih sami naprave poput onog koji se dugo vremena prakticirao na području Sarajeva.U zoru romskog praznika Đurđevdana djevojka usidjelica bi uzjahala vratilo sa razboja i protrčala pored kuće najbližeg joj bećara da bi joj suđenik što prije došao.
Hodža osobi "zatvorene" sreće nalaže da mu dođe pred samu Mjesečevu mijenu i sa sobom donese nov katanac i kljuc.Hodža na katancu napiše mali zapis ili prouči određene molitve i dove za nafaku i napredak pa katanac zaključa.Nakon toga posavjetuje osobu za koju je radio skidanje sihira da ode tamo gdje je duboka voda i sa mosta preko desnog ramena baci otključan katanac u rijeku.U drugim prilikama osoba "zatvorene" sreće stane kraj rijeke i gledajući niz vodu otključa katanac i bacajući ga u nju govori: "Kao što se otvorio ovaj katanac tako neka se otvori i moja sreća od Boga veledalin a od mene amin".Poslije toga odlazi sa tog mjesta bez okretanja.

Bosanske predaje o sreći

Živio čovjek zadružan u zadrugi (porodici) vrlo sretno, ali ne potraje sreća i stariji mu brat naumi da se dijeli.Ono mala (stoke) što je diobom dobio pomre kroz godinu dana: nešto krepa a nešto izjedoše vuci.Pomriješe i žena mu i djeca, i on osta sam k'o prst.

Kad mu jadi i nesreća dodijaše, sabra se te naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću.Tumarajući k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca, koji ga upita, kuda li je pošao, a on mu odvrati, da ide tražiti sreću pa bilo na kraj svijeta.

-"Već, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao, kaži mi?".

Starac upre štapom prema jednom velikom brdu i reče:
-"Vidiš ono brdo, uspi se na njega a tamo ćeš naći starca, koji će ti kazati za sreću; ali kada dođeš onamo ne progovaraj, doklen on ne upita, a što on radio bude, to radi i ti".

Nesretnik putuj danas, putuj sutra, teško se uspenje na brdo i nađe starca.Sav je sijed k'o ovca te mota veliko klupko bijelog konca, koji se iz brda kroz jednu rupicu izvlači.Kad je Sunce upočinilo poče on motati mrk konac a malo po malo pa sasvim crn, dok se i ne smrče a iz neba se pred starca spusti sinija sva od zlata.Sja se i na njoj svakakve đakonije! Starac poče jesti a nesretnik se osokoli, primakne pa i on stane večerati.Kad su povečerali sinija se opet digne u nebo a starac okupi motati crni konac cijelu noć.Pred zoru konac malo po malo bljeđi a kad izađe Sunce - zabjelio konac!?.

Tako je starac motao cijeli dan bijeli konac a u veče kad je opet pocrnio, spusti se s neba drvena sinija i na njoj srednje vrste jela i oni večeraju.Treće noći eto ti sinije sasvim proste i na njoj samo malo kruha i soli, i oni opet večeraju, sinija se digne i ode u nebo a starac tek sada progovori i zapita onoga nesretnika, šta li želi?.

Nesretnik mu kaže kako nema sreće pa da je traži i zamoli ga, ako znade, da mu kaže, kako će se sreće dobaviti.Starac reče:

-"Jesi li vidio onu prvu veče sofru, pa drugu i treću? Koja je u njima razlika, ona je razlika i među ljudima.Koji se oni dan ili noć rodi kad silazi zlatna sofra biće vrlo sretan i bogat, koji se rodi drugi dan ili noć, onaj će imati srednju sreću, i kod dobrog rada i truda moći će da živi prilično dobro, a onaj koji se treći dan ili noć rodi kad siđe mršava sofra, taj je cijelog svog života nesretan i jedva se kruhom prehranjuje.On se mora kod onoga pridvoriti, koji se u sretni čas rodio.Ti idi pa se strpi, jer ti je tako suđeno!".

26.09.2008.

Narodna medicina

U bošnjačkoj magijskoj praksi i dan-danas se očuvao obred liječenja klinčića (vrsta vodene kile) kojima su se bavili kako pojedini muškarci tako i žene.O klinčićima se u narodu kaže da ih dobiju muška djeca ako žena u vrijeme trudnoće u jednoj ruci ponese drva a u drugoj vode ili nosi odjednom vodu u dva suda.Vjeruje se, posebno u okolini Bihaća, da se dobiju ako majka u vrijeme trudnoće kupi po drvljaniku (gdje se cjepaju drva) kline kojima je otac cijepao drva.

 

Klinčića ili klina ima od „četiri ruke“ a manifestiraju se oteklim mošnjama dok dijete svoje tegobe iskazuje plačom, nervozom nesanicom...Javljaju se kod novorođene muške djece do godinu dana starosti.U Kaknju živi Derviš Husagić koji se liječenjem ove tegobe bavi već decenijama.

 

Mudrost liječenja nije nikakva tajna, ali samo odabrane osobe to mogu da rade.“Dijete se položi na spužvu i spusti se na pod.Nogice mu se podignu toliko da mu budu slobodne mošnice.Ja onda zaokružim petom oko bebinih testisa tri puta i lagano kucnem u njih.To ponovim tri puta i onda ostavim roditelje da obuku bebu.Međutim, prilikom izlaska iz sobe, ne smijem da se okrenem, a nije dobro ni da im kažem da dođu ponovo, da ne bi time urekao svoj rad“, otkriva Husagić.Objašnjava da roditeljima na polasku stisne ruku i pozdravi ih sa; „Doviđenja i sretno“.

Derviš iskreno priča o svom načinu liječenja, napominjući da nije svaki tretman uspješan.U tom slučaju, potrebno ga je ponoviti.

 

Za pola vijeka, koliko liječi klinčiće, kroz Husagićevu kuću prošlo je oko tisuću mališana.Mnogi su, zahvaljujući njegovim tretmanima, izbjegli operaciju.Iako ima dva sina i dvije kćerke, ne može da im prenese umijeće koje posjeduje.Međutim, čuo je da u susjednom selu živi mladić kome je otac poginuo prije nego što se rodio, pa planira da njemu ponudi da nauči ovu vještinu i tako od zaborava sačuva metodu starog narodnog liječenja.

 

26.09.2008.

Olovom i molitvom protiv zla

 

Za šezdesetpetogodišnju nanu Zibu Kovačević koja vas, kako njeni sugrađani kažu, može osloboditi iz kandži samog đavola, malo ko na području sjeverozapadne Bosne.Ova iscjeliteljka odavno sa porodicom živi u naselju Solina, na rubu Tuzle.

"Od malih nogu trudila sam se da dokučim suštinu vjere, kao i da pronađem način da pomognem čovjeku u nevolji.Nisam se zatvarala u okvire Islama, interesovalo me je i kršćanstvo.Smatram da je Bog jedan, stvorio je sve nas na ovoj planeti, pa i lijek za sve u svetoj knjizi Kuran, kao i zapise visoki vjerski službenika koji su još u davna vremena, kad nije bilo tableta i sirupa, liječili ljude.Bolesti su nastale našom nebrigom, a za zlo, njegov najteži oblik, zaslužan je šejtan" kaže Ziba dodajući da nije, kao mnogi, dobila poruku u snu da treba da pomaže i liječi ljude, nego da oduvijek zna da je predodređena za to.Kaže da je njen dar prepoznala svekrva, ali da je time počela da se bavi kasnije jer "iscjelitelj mora da bude čist, uredan i da živi po strogim vjerskim pravilima".

"Kako sam se mogla svega toga pridržavati? Valjalo je raditi, djecu podizati, pa sam porodičnu tradiciju preuzala prije šesnaest godina.Osoba koje se posvećuje liječenju mora da bude čista, da je raskrstila sa svim ovozemaljskim uživanjima i potpuno se predala vjeri.Sve što znam, uz ono što sam sama istraživala, na mene je prenijela svekrvina sestra i na taj način nastavila sam porodičnu tradiciju".

Iscjeliteljka iz Tuzle kaže da uspješno otklanja crveni vjetar, saliva strahu, liječi histeričnu djecu i otklanja razne psihoze i stresove - sve uz pomoć Kurana i dova.

"U današnje vrijeme, kada je svijet isprepadan političkim dešavanjima, svakom dobro dođe da salije stravu bar jednom godišnje, da bi odagnao strah koji se taloži i prijeti da jednog dana "pukne" a tada ga je teško liječiti.Istovremeno se tim činom od oboljelog odagnava crna magija ili sihiri, urok, nagaz, nesanica, glavobolja, psihička rastresenost...Zagrijano olovo na žeravici bacam u vodu prema oboljelom koji je pokriven crvenim čaršafom.Ako se olovo raspe odmah u paramparčad, prekidam salijevanje i nastavljam tek sutradan.Straha se saliva tri puta na glavu, isto toliko na grudi i noge.Interesantno je da prilikom salijevanje strahe oblik izlivenog olova govori ono što interesuje osobu koja me posjetila.Jer, olovo pokaže zmije - dušmane, aždahe - neprijatelje, likove osoba koje vam rade o glavi.Nedavno sam izvukla mladića iz ludnice.Momak je zdrav i čitav legao da bi ujutro pomahnitao iz čista mira i završio na neuropsihijatriji.Njegova majka mi je odmah došla i sve mi ispričala.Tada sam salila stravu na njegovu sliku i poslala mu učenu vodu da se umiva.Povratio se poslije tri dana".Za sve one koji ne mogu da dođu kod nje, nana Ziba ističe da joj je dovoljna samo slika, godište i ime.

Kaže da ne pravi zapise i hamajlije nego zaštitnu končanu narukvicu na kojoj prouči četrdeset i jednu učenu dovu iz Kurana.

"Isto tako dajem parče tisovine nad kojom nešto proučim.Tisovina je drvo zaštitnik od zla i dobro bi bilo da ga svako ima uza se.Učim dove iz časnog Kurana za sreću, nafaku i zdravlje.Dakle, sve ono što je dozvoljeno u vjerskom liječenju".

26.09.2008.

Urok sjedi na pragu...

I danas se među bošnjačkim narodom vjeruje da su uzroci mnogim bolestima, naročito onim dječijim, uroci.Po kazivanju mnogih ljudi, više od polovine djece sahranjene u seoskim mezarjima umrlo je od uroka.U to su oni ubijeđeni, jer vjeruju da sve što je mlado, lijepo i napredno može da se urekne.Stoga su zaštitne mjere protiv uroka mnogobrojne.Uglavnom se svode na nošenje raznih apotropeona na vidnom mjestu ili ušivenih u odijelo.
Djetetu se najčešće stavljalo u bešiku nešto gvozdeno, obično, maša zbog vjerovanja da zveka maše razgoni džinove i šejtane.Ako majka izlazi iz kuće, prebacivala bi svoj pojas preko bešike.Kad se dijete povijalo, u bešiku se stavljao još bijeli luk, parče tisovine i parče ruta koje su bile na strašilu u konoplji.Neki su djetetu pod kapicom držali i parče luča, grumen soli, koricu kruha, korijen i struk trave devesilja ili trockota.Na kapicu u kojoj se dijete iznosi van prišivale su se razne "zabave" tojest model prakljače, česno ili cvijet bijelog luka, raznobojna dugmad, ukrasno kamenje, stari novac te "mašale" koje treba da privuku prvi, najteži pogled.

Čim se dijete uznemiri ili plače, a za svaki slučaj i bez toga kad je u kući puno svijeta, djetetu se razližu, raspljunu ili "othuču" uroci.Uhvati se dječija glava rukama, pa se, govoreći basmu, lizne jezikom s desnog kraja čela ka sredini, hukne, otpljune i izgovori basma.Isto se ponovi i sa lijeve strane ka sredini, zatim od nosa ka sredini čela i sa gornje strane ka sredini čela.Pri tom se govori:Urok sjedi na pragu, uročica pod pragom.Urok skoči, uročicu sprči! U uroka dva oka:jedno vodeno, drugo ognjeno, puče vodeno, pogasi ognjeno!

Uroci se mogu razlizati i ovako: nadlanicom lijeve ruke povlači se odozdo nagore djetetu između nogu i kaže "Ko ureko ovo (tojest to dijete), ureko i dolje!".Ako ovo ne pomogne, gasi se ugljen na poznati način.Poslije zagašivanja, onaj kome se gasilo treba da popije malo od te vode preko maša i da zagrize njihov donji kraj.Ugalj se baca na krov kuće ili ćumeza ili na put, s namjerom da bolest (urok) pređe na onoga ko prvi naiđe na to ugljevlje.

Oblizivanje pomaže samo, kad je ko lako urečen i ako se odmah upotrijebi, dok vodica sa gašenim ugljenom i od veoma teških uroka dobro pomaže ali samo dok uroci nisu oživljeli a to se po bošnjačkom vjerovanju događa u toku tri dana.Za gašenje ugljena se uvijek upotrebljava cijela voda (nenačeta voda) koja mora biti sa izvora, uzeta odmah poslije Sunčeva izlaska.

Pri kraju da spomenem još jedan način koji se dosta rijetko upotrebljava.U cijelu vodu metnu nešto sedefa pa se to ostavi preko noći da odstoji.Rano ujutro, kad pijevci prvi put zapjevaju, uzme urečeni posudu sa vodom, pa se popne na kakve ljestve.Na svakoj stepenici gutne po jedan put i tako učini do tri puta.Onim, što vode preostane, treba da se urečeni umije.



Zanimljivo je spomenuti kako se u narodu Cazinske krajine vjeruje da je basme za skidanje uroka najbolje prenijeti djevojčici koja je "još čista" tojest nije dobila menstruaciju.Navodno, ukoliko ih tad nauči cijeli će život moći otklanjati uroke sa drugih, vrlo uspješno.Takva djevojčica, kasnije žena, može i na daljinu skidati zazore i prostrijele sa djeteta.To čini stalnim ponavljanjem jedne te iste basme.Dok to čini kod nje se pojavljuje zijevanje i suzenje očiju.Tretman traje nekad i po sat vremena.Čim popratne pojave učenja basme nestanu urok je skinut.Za ovakav obred nije potreban direktan kontakt niti gašenje ugljevlja u vodi što cijelom obredu daje još mističniju notu.

Stravarka
<< 09/2008 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

BROJAČ POSJETA
231247

Powered by Blogger.ba