Stravarka

Dobrodošli na moj blog! Ovo je blog posvećen tajanstvenoj Bosni i Hercegovini, njenim čudesnim ljudima i pojavama. Također posjetite: www.magic.bosnianforum.com www.tana.bosnianforum.com


25.09.2017.

Tako ti je pao grah!

Piše: Raif Esmerović

Odavno je javna tajna kako bosanski narod najviše vjeruje u „otvaranje zvijezde“ i gatanje u grah, kao dvije provjerene vještine pronicanja u ljudsku sudbinu. Iako praksu ogledanja u grah nailazimo kod Turaka, Kazahstanaca, Rusa, Bugara, Rumuna i Mađara bez imalo sumnje bosanski način proricanja je najtemeljitiji i najpouzdaniji.

Bacanje graha, ogledanje u grah ili falanje u grah vrlo je stara divinacijska metoda koja, prema nekim antropolozima, ima svoje izvorište u šamanističkoj praksi naših predaka Ilira koji su običavali pri ozbiljnoj životnoj nedoumici bacati male ptičije kosti iz ruke na pod, kako bi pri njihovom padu i položaju otkrivali sudbinske odgovore. A da je upravo tako dokazuje nam danas rjetka, ali još uvijek donekle prisutna, praksa pojedinih faladžinica koje držeći 41 zrno graha u desnoj ruci iznad njega prouče šapatom odgovarajuće molitve i riječi, namjene na pitanje, i onda ga doslovno laganim pokretom bace ispred sebe na površinu stola. Zatim bi po oblicima koji su nastali od raspršenih zrna tumačile sudbinu i pronalazile odgovor na postavljeno pitanje.

Kako je i logično falanjem u grah bave se uspješno isključivo oni koji su nadareni jer u protivnom trud im je uzaludan. Općenito se vjeruje kako se, kao i za sve drugo, pa i proricanje, "moraš sa tim roditi!" - imati taj nesvakidašnji potencijal u sebi. To je možda u kratkim crtama najbolje opisala za života poznata dubrovačka faladžinica u grah Belka Ahmetović:" Moja stara baba me nešto naučila, ali ne možeš to učiti, moraš imati u duši to da možeš čitati tuđe duše, znati probleme, patnje ljudi koji stoje pred tobom!"

Znanje o pronicanju u buduće događaje u tradicionalnom smislu prenosi sa starije generacije na mlađu tojest sa jednog člana familije na drugog, što je svakako najbolji način, ukoliko se „primi“ na nasljednika, da se kroz vrijeme obogati novim iskustvom i spoznajama. No, često se dogodi da duh proricanja sa smrću faladžije napusti tu kuću i pojavi se kilometrima dalje u nekom novom mjestu i familiji. Takvih primjera ima na desetine a u narodu se misli kako je dar gatanja, poput i same sudbine, jako hirovit te ukoliko mu se ne ukazuje dovoljno pažnje i poštovanja on može napustiti svoga vlasnika čak i prije njegove smrti. Takvu tvrdnju narod potkrijepljuje stvarnim primjerima pojedinih faladžija koji su bili poznati i na glasu u svom mjestu a koji su doslovno preko noći izgubili sposobnost predviđanja bez ikakvog očitog razloga.

Još i danas se vjeruje kako dar proricanja dolazi preko snova usljed intervencije neke više sile. Tom prilikom odabrana osoba doživi spavajući nadnaravno iskustvo tako što u snu vidi jednu ili više misterioznih osoba (duša) koje je obdare darom gatanja i zaduže da njime pomaže narodu. Obično se spominje intervencija hazreti Fatime, čiji dolazak u san nekom pojedincu iz korijena mjenja njegov dotadašnji život. Međutim, koliko god to nama djelovalo mistično i fascinantno neophodno je za naglasiti kako su takvi slučajevi dosta rjetki ali to ipak nimalo ne spriječava razne šarlatane i varalice da tvrde kako su postali vidoviti jer im je divinacijsko znanje predočeno u snu –„ došlo na san“- od strane hazreti Fatime ili neke druge svete duše.

Naime, prema tradicionalnoj predaji u BiH narod vjeruje kako se hazreti Fatima, kćerka božijeg poslanika Muhameda, bavila falanjem u grah. Narod pripovijeda da je bila jako uspješna u tome ali je budno pazila da njen otac za to ne sazna. No, jednog dana, baš u trenutku dok je tumačila zrna graha nekoj svojoj prijateljici, u sobu je iznenada banuo sam božiji poslanik i ona je u panici i žurbi uspjela tek polovinu zrna sakriti pod skute haljine dok je druga polovina ostala na podu. Kako je Muhamed iznimno volio svoju ćerku nije se mogao ljutiti na nju zbog faletanja pa joj je samo sa osmjehom na licu rekao: „Kćeri moja mila, polovina ti od toga bila istina a polovina laž!“, pa od tog vremena narod tvrdo vjeruje kako u svakom gatanju ima pola laži a pola istine.

U svom nastavku predaja tvrdi kako Fatimi otac nije zabranio daljnje bavljenje ovom mantičkom vještinom pa se na temelju toga ukorijenilo vjerovanje da istihara, obred snoviđenja, i falanje u grah nisu haram (grijeh) kao ostala proricanja a sama hazreti Fatime se prometnula u svojevrsnu zaštitnicu, ali i spiritualnu majku, svih onih koji bacaju grah te narodnih iscjeliteljica - stravarki. Primjeri te prakse su dobro poznati, naime, pravilo je da se prije svakog falanja zrna skupe u desnu ruku i iznad njih prouči prva kur'anska molitva te obavezno posveti pred dušu hazreti Fatime, a potom se u njeno ime namjeni (nanijeti) proricanje i tek onda počinje sa redanjem zrna u tri reda. No, tu ne prestaje dominantan uticaj poslanikove kćerke već je po njoj nazvan najpovoljniji od sviju falova (skup zrna) koji formiraju tri murada tojest 333 – Fatimin fal, simbol ljubavi i braka. Faletarke ponekad u tome zbiru traže odgovor na neko svoje pitanje pa namjenju grah ovako : „Ako će se ostvariti ljubavna veza između te i tog neka izađe Fatimin fal“. Sama riječ fal dolazi iz perzijskog jezika i znači slutnja ili nagovještaj.

Crvena krpa protiv uroka

Gledalice uvijek prije nego li će započeti sa ogledanjem sugeriraju klijentu da im odmah da novac određen za gatanje, koji se daje po principu „od srca i koliko se može“, kako bi ga tri puta desnom rukom pronijele oko graha u pravcu kazaljke na satu, ili kako se to popularnije kaže „za Suncem“, objašnjavajući da je to za nafaku ali i da se grah bolje „otvori“. Novac bi nakon toga pospremile u svoj džep ili ispod koljena. Ovom metodom posebno su se voljele u prošlosti služiti Romkinje iz sasvim očitog razloga. Naime, ukoliko bi u bačenom grahu vidjele neku povoljnu kombinaciju poput Fatiminog fala to im je bila idealna prilika da ušićare još ponešto novca. Obično bi blago povišenim glasom govorile kako klijent treba dati još šta „za sreću“ da bi mu ono što vide bilo na veselje i radost. Među vijestima (muštulucima) koje su se dodatno plaćale bile su one o važnijim životnim događajima poput rođenja djeteta, udaje, ženidbe, dolaska nekog iz daleka, pomirenja partnera, pobjede na sudu, izlaska iz zatvora, itd.

Bez svake sumnje svijet falanja je mističan i u njemu vladaju šarolika pravila kojima se često više niti ne može proniknuti prava simbolika i značenje. No, unatoč tome ona opstaju i odoljevaju zubu vremena. Jedno od tvrdih pravila u faletarskoj praksi jeste tabu kojeg se moraju pridržavati kako faladžija/faladžinica tako i klijent. Naime, niti jedna strana ne smije drugim licima otkrivati ono što je viđeno i priopćeno iz graha jer se u protivnom neće ispuniti. Smatra se da to vjerovanje počiva na strahu i oprezu od uroka koji vječito na krilima ljubomore i zlih misli atakuje na ljudsku sreću i narušava čovjekovu sudbinu.Tek kada se odfalano ispuni o proricanom se smije javno pričati.

Zbog toga je nezaobilazni rekvizit svakog falanja u grah crvena krpa na kojoj se postavljaju i redaju zrna, čija je primarna uloga da služi kao provjerena protumjera bilo kakvom eventualnom uricanju. Poznato je da je crvena boja kod Ilira imala skoro sveto mjesto, jer je smatrana idealnom zaštitom od zlog pogleda pa su svi naši predaci, od najmlađeg do najstarijeg, običavali nositi zavezanu crvenu vrpcu oko ruke ili vrata kao hamajliju protiv bolesti i zla odnosno svega onoga što može čovjeku uzokovati nečiji zli pogled. Ostaci tog drevnog vjerovanja uočljivi su još i danas a posebno u proricanju koje vrvi od raznoraznih fatalističkih uvjerenja. Ustaljeni je običaj kada se pojavi u grahu devet hatmi da gledalica sva zrna pokrije crvenom krpom i na nju stavi oba dlana te prouči suru Ihlas, kako bi time odagnula urok i omogućila sigurno ispunjenje proročanstva.

Pravo i lažno bacanje graha

Kada se govori i piše o bosanskoj praksi favomancije važno je za naglasiti kako u istinsko proricanje nipošto ne spada ono površno takozvano djevojačko falanje u grah koje se sastoji od vrlo kratkih i krajnje neozbiljnih tumačenja zasnovanih na jednostavnom pravilu po kojem jedno zrno predstavlja glas ili vijest, dva zrna stope, tri radost a četiri teret. Još neozbiljnije i potpuno nakaradno je „proricanje“ po forumima kada se postiraju brojevi i po njima „tumači“ grah pa sve više liči na numerologiju nego li bilo šta drugo.

U pravom domaćem falanju u grah zrna i redovi se tabire (tumače) na krajnje smislen i tradicionalan način poznat samo onima koji imaju dar za tu vrstu divinacije. Tom prilikom faladžija ili faletarka mogu otkriti niz zanimljivih pojedinosti od boje kose, visine, karakternih crta neke osobe do uticaja crne magije, odlaska na sud ili u bolnicu, sklapanja braka ili razvoda, operacije, sudske vijesti, mrtvačkih nosila (smrti), itd. U svom izlaganju oni mogu detaljno precizirati i vrijeme kada će se neki događaj desiti pošto pojedini falovi određuje vremenski period. Za svaku faletarku iznimno je bitno da zna ispravno protumačiti ono što vidi ispred sebe jer često oni naoko pozitivni falovi poput 333 ili devet hatmi (četvorki) mogu biti nepovoljni. Sve ovisi o tome šta ih prati i na koji su način zrna okrenuta, tvrde faladžije i faletarke. Zbog svoje kompleksnosti i preciznosti ogledanje u grah je na cijeni što potvrđuje i ustaljena izjava „Tako ti je pao grah!“ u kojoj se nazrijeva duboko vjerovanje bosanskog naroda kako grah može otkriti ono što je suđeno svakom pojedincu.

Po tvrdnji gledalica i sam grah ima svoju narav pa ponekad odbija da budeposlušan. Takvo stanje se obično prokomentariše izjavom“ kako se grah uzlagao!“ ili „grah se umorio!“. Da se tome stane na kraj iz mnoštva zrna uzme se jedno i zamjeni sa novim, ili se pak to zrno stavi pod koljeno „da se odmori“ pa onda, nakon nekoliko minuta, opet vrati nazad u gomilu i nastavi sa ogledanjem. Za kraj treba kazati iako je ova mantička vještina magnetična i naprosto budi radoznalost faletarke upozoravaju da nije dobro često bacati grah te da uvijek treba prvo sačekati da se bar jedan dio odfalanog ispuni do novog gatanja. U protivnom bi se mogla zbuniti sama sudbina i otjerati sreća iz života.

05.09.2017.

Basme, bajanje i magija

U tradiciji bosanskog naroda oduvijek su bile poznate tekstualno kraće ili duže magijske zakletve poznate pod nazivom basme. Basme se rangiraju prema tome čemu služe da li odvraćanju neprijatelja, za berićet, očuvanju spolne snage i plodnosti ili nešto treće. Među njima su ipak najpoznatije takozvane ljubavne basme kojima su zaljubljene osobe htjele privući i stimulisati zainteresiranost potencijalnog partnera i tako ostvariti vezu ili brak. Bajući tojest ponavljajući određenu rimovanu zakletvu osoba bi izvodila prateću radnju bilo da gleda u zvijezde, Sunce, Mjesec, u pravcu voljene osobe ili da dodiruje strehu, cvijeće i slično.

No treba napomenuti kako je lingvistički ispravnije koristiti izraz ljubavna basma i basmenje, izgovor, nego li bajati pošto sam pojam bajanje dolazi od turske riječi baymak - liječiti sa čaranjem, i nema veze sa drugim oblicima magijskog angažmana. Sa druge strane pojam basma potječe od perzijske riječi baht - sreća, sudbina, i koristi se u formulama za prizivanje ljubavi poput :"grah grahti, bah bahti...". Znači, kada se žele skinuti uroci onda se baje, ali kada se izgovara ljubavna formula tada se basmi.

Oko samih basmi i njihove praktične upotrebe postoji mnogo neznanja, kontradiktornih mišljenja i svakako puno pretjerivanja. Basmenje, posebno ono ljubavno, nikako ne djeluje istog trena, čak niti u nekom kratkom vremenu, posebno ono u kojem nije prethodno već uspostavljena neka magijska veza. Prije svakog basmenja treba prvo provjeriti da li se na tu osobu može mađijati jer iskustvo je pokazalo da svaki pojedinac nije podložan tom čarobnom efektu. Naime, postoje osobe koje, recimo, uza se nose hamajliju, imaju neki znak na tijelu od rođenja (a koji ni oni ne mogu vidjeti jer im je primjerice na leđima ili skriven pod kosom), koje su "jače" krvi, itd. Tu i daljina igra presudan faktor kao i sama magijska naobrazba i vjera onoga ko basmi. Naime, ko sumnja u njeno djelovanje sigurno neće polučiti željeni efekat.

Narodno pretjerivanje

U narodu se i danas mogu čuti priče kako su basme krojile čudnovate situacije, ponekad i komične, ali treba biti svjestan da su sve te narodne priče podložne preuveličavanju i pretjerivanju, jer svaki novi slušaoc doda nešto svoje i na kraju jedna anegdota postane sasvim drugačija priča. Treba biti realan pa se osvrnuti i na samo vrijeme tih priča.

Najveći dio storija vezan je za mladost današnjih staraca i starica, ono vrijeme kada nije bilo struje i kada su ljudi živjeli drugačijim načinom života. Mladi su doista proživljavali istinsku ljubav, čeznuli jedno za drugim, željni susreta a kamoli nevinog dodira sa suprotnim spolom. Tada su basme lako djelovale jer mladi su bili motivirani i puni želje, pa su basme bile i opravdanje za mladalačke nestašluke jer u konzervativnom društvu puno je lakše izjaviti, posebno za djevojke, da joj tamo neki muškarac basmi i mađija pa je ona, eto, jadna i naivna, pala pod uticaj tih čudnih sila. Zato treba konstatirati kako često nije bilo nikakvih ljubavnih magija niti basmi već samo želje, strasti i ljubavi. Ali, nečiji nestašluk i "grijeh" lakše je opravdati na takav način i dobiti prešutno razumijevanje okoline nego li priznati da si napravio grešku ili jednostavnije rečeno - da si osoba koja želi voljeti i biti voljena.

Magija u malom procentu

Nešto slično se i danas dešava kada pojedinci svoje pogreške ili neuspjehe opravdavaju izjavom da im neko čara, radi magiju. Većina žena muževu nevjeru uglavnom objasni tako da je "ljubavnica mu napravila neku magiju pa je on lud za njom", zato što ne može ili ne želi priznati sebi da u njihovom braku odavno nešto ne štima, jer ne kaže mudri bosanski narod džaba" da iz dobra niko ne bježi!". I doista je tako! Ako u braku ili vezi sve funkcionira niti jedan partner nema potrebe da traži ono što već ima u nekoj drugoj osobi. Možda potezanje argumenta o magiji u početku daje neko prividno olakšanje i lažno oslobađa od krivice ali dugoročno radi veliku štetu i uzrokuje najčešće razlaz.

Magija postoji ali nije prisutna u tolikom intenzitetu kako se to želi prikazati. Na području bivše Jugoslavije vjerovatno ne postoji više od desetak osoba koje vladaju magijom, sve ostalo su obične varalice. Znači, na području koje danas broji nekih 17-18 miliona stanovnika samo desetak pojedinaca vladaju magijom. Neka vas to ne čudi. Magija niti je jednostavna niti laka, niti nadnaravne sile dozvoljavaju bilo kome upliv u njihov svijet. Vjerujte u radu sa ljudima najmanje je problema sa crnom magijom. Većina tegoba koje muče ljude, a misle da su u pitanju vradžbine, su nagaže, urokljive oči i strah. Od 1000 osoba možda jedna ili dvije su pod magijskim uticajem.

05.09.2017.

Duhovna medicina - između paganskih bajalica i monoteističkih molitvi

Nakon vojne agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) i u poslijeratnom tranzicijskom periodu, koji je doslovno uništio i ono malo ekonomije koja je preostala iza strašnog rata, a koji je zapravo započeo, kao i svaki drugi, samo sa jednim ciljem - pljačkanjem, narod naše zemlje naglo je osiromašio. Takva atmosfera pogodovala je pojavi mnoštva šarlatana i prevaranata, koji su se pojavili, takoreći preko noći, vidjevši u ezoteriji način da steknu određenu materijalnu korist, ne libeći se kititi svakakvim nazivima i ispredajući fantastične priče kako su svoj "dar" dobili u snu od ovoga ili onoga sveca. Naravno, osim lažnog kićenja i predstavljanja, te zavlačenja, oni ništa drugo i ne znaju i prije ili kasnije budu prozreti. Ako u svom varanju imaju pomoć neke privatne televizije ili "žuti" novina onda taj cirkus potraje i duže vremena ali sa neminovnim krajem. No, do tada, njihove žrtve se broje na stotine, ostavljajući u tim ljudima povrijeđenost i gorčinu, ne toliko zbog novca koji im je izvučen, nego više zbog toga što su izvarani na jako podmukao način.

Takva gorčina rađa i opšte vjerovanje kako većina ljudi zapravo ne vjeruju u Boga nego da je njihova lažna religioznost ispunjenja čistim materijalizmom i lopovlukom, koji se licemjerno pokušava sakriti u predstavi onih koji su profesionalno javni vjernici tojest paradiraju da ih drugi vide i čuju. Nazivam ih religijskim ili nacionalističkim galamdžijama jer su oni upravo to - iskompleksirani i duboko frustrirani ljudi gladnih duša i stomaka. Veliki dio ih je došao u grad sa ruralnih područja, iz siromašnih familija, što je ostavilo duboke tragove na njima jer cio život se bore protiv sela u sebi. Galamdžije imaju jedan dobar psihološki pristup ljudima pošto svojim bezobrazlukom privlače pažnju i dominiraju, ciljajući na ljudske slabosti koje su prisutne u svakodnevnom životu. Sjetimo se samo kako su ti pojedinci-galamdžije krajem osamdesetih zauzeli sav medijski prostor okrećući naivan narod jedni protiv drugih a onda sa sigurne udaljenosti sa uživanjem posmatrali kako isti ti ljudi ginu, nestaju i siromaše. Da zlo bude još gore galamdžije nisu nikada nestale iz naših života, i dalje nas truju svojim prisustvom i bogate se na slabosti običnog naroda. Zbog tih galamdžija, koji su svakako u dobroj manjini u odnosu na narod, mi i dalje mislimo sve najgore jedni o drugima, iako smo duboko svjesni činjenice da živimo i da živjećemo i dalje vijekovima jedni sa drugima.

No, vratimo se temi ovoga teksta. O šarlatanima već dobro svi znamo sve i ne treba trošiti puno prostora na njih. Bolje je napisati štogod o onim pravim, ali izuzetno rjetkim, pojedincima koji nešto znaju, mogu i umiju. Za početak bi vam odmah napisao jednu jako bitnu činjenicu: žene ne mogu pisati hamajlije i zapise niti mogu liječiti rukjom (egzorcizam). Ovdje nije riječ o klasičnom monoteističkom podcjenjivanju ženskog spola nego u nekim drugim razlozima. A jedan od najvažniji je da žene zbog menstrualnih ciklusa nisu nikako pogodne za takvu vrstu okultnog rada. Također, džini ili zli duhovi skloni su se zaljubljivati u žene i stoga im one ne predstavljaju nikakav autoritet, za razliku od muškarca. Međutim, žene mogu salijevati strahu (olovo), bajati od uroka, liječiti strunu želuca, praviti čajeve, i slično.

Pravu moć liječenja iscjelitelj dobija kada napuni 40 godina života, čime se u bosanskoj tradiciji aludira na početak Božje Objave poslaniku Muhamedu. No, isto tako, u narodnoj tradiciji koja svoje izvorište ima i u bogumilskoj religiji naših predaka, broj 40 se smatra samim po sebi ljekovitim, pošto se većina lijekova koristi 40 ili 41 dan. Zanimljivo je kazati i kako u bosanskom krugu sudbine prvih 40 godina ljudskog života predstavlja prvi krug koji pojedinac pređe i kroz svih 12 znakova doživi transformaciju, kako fizičku tako i mentalnu, sazrije. Broj 40 je u BH mitologiji broj same Majke Zemlje jer se ona, kako se to tvrdi u narodu, svaki četrdeset godina „čisti“ kroz prirodne katastrofe.

Jedna od jako bitnih osobina koju iscjelitelj ili onaj koji piše zapise mora posjedovati jeste sevapli ruka. Taj termin u prijevodu znači da je osoba sretne ruke, darežljiv je i dobre duše, jer samo takvima i više sile žele pomoći. On ili ona, isto tako, mora posjedovati dar molitve - da se njegove molitve čuju kod uzvišenih sila i imaju efekta. Treba znati i to da bez upotrebe basmi ili egzorcističkih zakletvi nije moguće uspješno izvesti niti jedno iscjelivanje jer upravo basme imaju svrhu da kanališu pozitivnu energiju i protjeraju onu negativnu.

Iscjelitelj je obavezan da redovito čita (izgovara) molitve, ali i određene azimete (zazive), kako bi držao pod kontrolom kako dobre tako i zle duhove. U tom procesu on je zaštićen od svih oblika spiritualnih napada. Četiri sure (molitve) koje počinju sa Kul poznate su u spiritualnoj medicini i njih najčešće iscjelitelji upotrebljavaju za tretman manjih slučajeva oboljenja. koji se obično manifestiraju u obliku nemira, nedostatka apetita, sna, itd. U praksi takvog liječenja svaka se sura ponovi uzastopno po tri puta i puhne se na bolesnika, kojeg iscjelitelj treba također dodirivati dlanovima po tijelu, kako bi molitve imale još bolji iscjeljujući učinak. To se prati i posebnim pucketanjem prstima što u završnici ima za cilj da se kroz takve ritualne pokrete odstrani bolest i negativna energija. Naravno, ovo je samo mali djelić opisa prakse iscjelivanja pa ću se u nekim novim postovima posvetiti detaljnijem opisu.

Preuzeto sa:

www.havaje.blogspot.com

Stravarka
<< 09/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930